U Omišu se održava dvanaesti po redu ‘Cedevita međunarodni kamp rukometnih vratara’. Iskoristili smo priliku i uoči početka kampa upitali jednog od sudionika, Andreasa Wolffa o impresijama s nedavne završnice EHF Lige prvaka i finalu u kojem je njegov Kielce izgubio nakon ruleta sedmeraca od Barcelone.

– Šteta, držali smo se dobro cijelu utakmicu, imali smo i neke svoje prigode koje nismo iskoristili, a sedmerci su uvijek lutrija, nekad imaš više sreće nekad manje… Ovoga puta više sreće imala je Barcelona, ali ne bi bilo manje zasluženo ni da smo mi slavili – kazao je Wolff, koji je informacije o najpoznatijem kampu rukometnih vratara na svijetu dobio s više strana.

– Rukometni manager Miloš Pavićević mi je predložio da se uključim jer su na kampu do sada sudjelovala najveća imena svjetskog rukometa poput Thierry Omeyera, a isto su mi sugerirali i suigrač Igor Karačić i trener golmana u klubu Tomasz Blaszkiewicz, koji je i sam sudjelovao u prethodnim izdanjima kampa. Obzirom da sam već u više navrata boravio u Hrvatskoj, da sam se prije par ljeta odmarao u Dubrovniku, nije bilo dileme. Želio sam ponovno posjetiti vašu prekrasnu zemlju ali i pomoći mladim vratarima. Počašćen sam pozivom i prilikom da mladima prenesem dio svog znanja i iskustava.

Malo je poznato da veliki broj rukometnih klubova, pogotovo onih koje se natječu na nižim razinama, nema specijalizirane trenere za vratare pa su oni prepušteni sami sebi i skupljanju znanja i iskustva s raznih strana, među ostalim i preko specijaliziranih kampova poput ovog našeg koji se već 12 godina održava u Omišu.

– Meni je to fascinantno. U pripremi utakmica ili turnira, a pogotovo nakon njihovog završetka, svaki će trener u analizi najprije spomenuti vratara, a mnogi klubovi uopće nemaju trenere vratara!? Vratar je u rukometu jedna od najvažnijih pozicija a o njoj se uopće ne vodi računa, ili se vodi jako malo računa. Treneri uigravaju taktiku, uigravaju napade i akcije kako bi svi igrači znali što im je činiti i odakle će šutirati, a vratari su prepušteni sami sebi. Sretan sam što igram za vrhunski klub koji nema taj problem, ali nije uvijek bilo tako. Recimo, u drugoj sezoni ovdje ni ja nisam imao trenera, i nisam dobro branio, a kad je u trećoj sezoni stigao trener Mattias Andersson, odmah sam napravio napredak. Baš kao i u Wetzlaru, tamo sam radio s Jasminom Čamdžićem i Joseom Hombradosom koji su mi pomogli da se dignem na nivo na kojem branim danas. Za mene je nevjerojatno da neki klubovi uopće nemaju trenera golmana ili da ne razumiju važnost trenera golmana, i smatram da je to veliki problem za rukomet kao sport. Bez pravog trenera vratara ni vratari ne mogu braniti na vrhunskom nivou.

U svijetu rukometnih vratara dva su dominantna stila, tzv. ‘balkanski’ i ‘skandinavski’.

– Isprva sam i ja više branio ‘skandinavskim’ stilom, s puno klizanja i bacanja, ali kako sam sazrijevao sve više sam koristio tijelo, pokušavao sam se što bolje postavljati i sada više stojim, a puno manje sam na parketu. Po prirodi sam brz i fleksibilan i zbog toga sam te prednosti i pokušavao iskoristiti, sada sam više fokusiran na tehniku i postavljanje. Naravno da sam i ja kroz godine odrastanja uzimao ponešto od svakoga vrhunskog vratara, ali uvijek je bolje biti original, graditi svoj put i razvijati svoj puni potencijal, nego biti nečija kopija. Jer kopija je uvijek kopija, i nikad neće nadmašiti original.

Wolff je proljetos proslavio 31. rođendan a otkrio nam je i kako je posebno ponosan na to što je u karijeri imao priliku igrati s trojicom najboljih srednjih vanjskih igrača u povijesti hrvatskog rukometa, kako ih je on ocijenio.

– U Kielceu trenutno igram s Igorom Karačićem, s kojim sam i privatno dobar, baš kao što sam bio dobar i s Domagojem Duvnjakom u Kielu. Ali mnogi ne znaju da sam na početku karijere u Wetzlaru dijelio svlačionicu s velikim Ivanom Balićem. Sretan sam što sam imao priliku i čast igrati s legendama hrvatskog rukometa, s njima trojicom, ali i s Blaženkom Lackovićem. On je bio na zalazu karijere kad smo skupa igrali u Kielu, ali bez obzira na godine znao me dobro namučiti na treninzima. Imao je fantastičan šut iz svih pozicija, on i Uwe Geinsheimer su za mene bili najopasniji šuteri – zaključio je Wolff.