Da na svašta turistički djelatnici i iznajmljivači nailaze, svjedoči i vrlo aktualno pismo koje smo primili, a iz prve ruke govori o nedavnim događanjima…

‘Godinama se bavim turizmom, radim u turističkoj agenciji, zadužen sam za doček gostiju i organizacijom svega za vrime njihovog boravka. Check in/out, transferi, izleti, organizacija čišćenja, praonice, popravaka i slično. Definitivno sam mislija da sam doživija sve, ali ka i inače jako sam se privarija…

Ove godine struktura gostiju je takva da mi se plače nakon svake izmjene u većim apartmanima. Koliko se god digla cijena, u takve apartmane većinom dolazi mularija iz Zapadne Europe. Ponašaju se ka da ih je neko pustija s lanca. Sigurno se sićate onih pet Modrića koje ste objavili s Ultre, e pa kad sam dolazija na check out umalo sam dobija pjat u glavu sa trećeg kata. Nisu me gađali, nego im se nije dalo prat, pa su ga itnili kroz ponistru. Nisam im dopustija da napuste smještaj dok bar ne pokupe škovace i krhotine pjata i usmrđenu hranu koja je bila na njemu u trenutku bacanja. Skupili su četiri velike kese smeća, a čistačica je svejedno po dolasku sila na kauč i počela plakat prije nego je krenila čistit. To je bilo strašno, ali nije razlog pisanja ovog teksta. 

Nekidan mi se desilo da je u četiri luksuzne sobe koje vodim došlo osam Nizozemaca 2003. godište. Prvu noć me zvala susida od ispod da bacaju čike kroz ponistru na njenu tendu, sutra susida iz susidnog portuna da su pokušavali provalit pijani jer su falili ulaz. Otiša sam tamo, postroija ih i još jednom napomenija da je ovo drukčiji smještaj, da ne mogu svih osan boravit u jednoj sobi, lokat, pušit i slično. Al uzalud, krešendo se desija istu večer nakon upozorenja kad me opet zvala susida od ispod u ponoć da je ugasila požar. Oni su namjerno bacili upaljeni duvan između tende i zida na njen tapet koji se zapalija, srića da je gospođa bila budna. Pojavija san se u roku 15 minuta u objektu i reka in ako mi iti jednom u sljedećih sedan dana koliko su još tu zazvoni telefon radi njih da dolazin s policijom i da lete svi vanka bilo podne ili ponoć. 

Danas teče zadnji dan njihova boravka, izlaze ujutro u šest, a ja se pitam dokle ovo ludilo može ić. I kako se borit protiv ovakvih slučajeva. Srića još uvik su to iznimke, ali ove godine su iznimke sve češće, a čistačica sve češće plače.’