Tko god je prolazio cestom od Splita prema Imotskom, skrenuo je pogled, usporio ili zastao kako bi se divio neobičnoj građevini. Prije više od pola stoljeća, u kamenjaru, gotovo u bespuću, u Cisti Velikoj, tada 50-ak km od mora, izgrađen je brod od betona. I danas tu stoji usidren, ponosno s uspomenom na svog tvorca. Iako nije brojio milje u plovidbi na moru, imao je taj brod zanimljivih plovidbi.
Brod ili kuća bila je dilema prolaznicima, no za Mirka Vučka, poznatijeg kao Mirko Jelin to je bio dom. A kako je sve počelo i zašto oblik broda prisjeća se Mirkova kći Veronika, koju susjedi zovu Franka.
– Koliko se sjećam, u moje male dane otac je uvijek volio crtati. Uvijek neke male čamčiće i brodiće. Živio je u Rijeci jedno vrijeme, i kad se iz Rijeke vraćao brodom kazao je da je dobio viziju da će sebi ovdje sebi brod raditi. To je on 1968. već počeo realizirati pomalo, on i Mara – kaže za HRT Veronika Oberbanscheidt.
A supruga Mara pratila ga je u svemu. Brod kuća, dug 35 a širok 8 metara, izgrađen daleko od tadašnjeg naselja. Bio je atrakcija ne samo zbog izgleda nego i zbog sadržaja i ponude. Dok ga je gradio, Mirko je svaki dan odlazio u Makarsku i proučavao brodove kako bi ne samo izvana, nego i iznutra – što vjernije svoju kuću izgradio baš kao pravi brod.
I u njoj su se održavali sastanci, svadbena vjenčanja, stajali su autobusi puni gostiju ili putnika koji su išli u Međugorje, dodaje Veronika. Priređivao je Mirko zabave i na otvorenom i u unutrašnjosti broda. Dovodio živu glazbu, jer znao je što gosti žele. Kroz ovaj brod prošlo je bezbroj nepoznatih, ali i mnogo poznatih i osoba.
– Ovdje je, koliko se ja sjećam Tuđman prvi govor držao. Što se tiče drugih, stvarno je dolazio. I oni najveći jugoslavenski koji su šah igrali. Svi, svatko tko je imao neko ime tu je svraćao – kaže Veronika Oberbanscheidt.
Bio radnik, hodočasnik ili funkcioner, Mirku su svi bili isti. Nije ga bilo briga je li gost u odijelu ili u trlišu, on je sve ljude gledao jednako. A znao je kako svakome od njih ugoditi. A jedna od dodatnih atrakcija broda bio je i unutarnji bazen. Isprva je služio kao ukras, a kasnije su u njega ubačene pastrve koje su gosti potom ‘roštiljali’.
Svatko je tu mogao uživati u svom kutku. Neki na palubi broda uz glazbu, neki uz bazen birajući ribu, neki plešući ispred broda uz disko osvjetljenje, a neki uz komin i specijalitete iz krušne peći i jela s ražnja ili komina.
Mučio se Mirko sa svojom Marom da bi nešto imali jer bili su vrijedni radnici. Bio je samouk, ali vrlo spretan u svim poslovima. No, s novcem je bilo malo teže, pa su pomagala i djeca koja su trbuhom za kruhom već ranije otišla u Njemačku.
Trenutačno je unutra gradilište, jer ga njegova djeca i unuci žele obnoviti, vratiti mu stari izgled i sjaj i možda mu jednom opet dati zabavni život.
Mirka više nema, ali brod još stoji usidren u Cisti Velikoj. Danas su tu samo uspomene i lijepa sjećanja, ne samo obitelji nego i svih koji su barem jednom posjetili ovaj brod na kopnu, koji spada u 20 najzanimljivijih svjetskih građevina u obliku broda.
Komentari (2)
Hi everyone!