Još je trajalo slavlje igrača i navijača Zrinjskog nakon senzacionalnog preokreta protiv AZ Alkmaara, kada smo silazili s tribine, a jedan nas je navijač upitao:

– Kad će nam naši ‘bijeli’ ovako?

Umjesto odgovora, evo još jedno pitanje:

– Bi li iti jedan igrač Zrinjskog imao mjesta u današnjem Hajduku?

Ovo je već zanimljivo jer momčad iz Mostara odiše hajdučkim štihom, u njoj su brojni nekadašnji prvotimci ‘bijelih’. Nećemo dati odgovor na pitanje, konstatirajmo tek da Mario Tičinović kad god dođemo na stadion Pod Bijelim brijegom izgleda dobro, rastrčano, Filip Bradarić je protiv AZ-a ušao u igru u drugom dijelu, a bila mu je to prva povratnička utakmica još nakon 27. lipnja 2022. godine.

Zvonimir Kožulj je igrač topovskog udarca koji je preokrenuo tijek susreta protiv Nizozemaca, a bio je dio onog jakog kadra ‘bijelih’ kad se igralo protiv Evertona, no u zadnje dvije godine je prošao pakao s ozljedama. Andrija Balić je imao peh da igra prvo poluvrijeme, kada je AZ izgledao šampionski, a Zrinjski drugoligaški, dok je Stipe Radić proveo na terenu svih 90 minuta, a radi se o izdanku Hajdukove škole na mjestu stopera koji nikada nije dobio priliku na Poljudu. U nastavku je ušao Tomislav Kiš, nekad ljubimac publike na Poljudu, veliki pozitivac, koji sada igra nešto povučenije, iza prve špice. U klubu je i Ivica Batarelo, nekadašnji kapetan Hajduka II, no on jučer nije participirao. Za Europu nema ni Antona Maglice, koji je također potpisao za Zrinjski. 

Gledate imena bivših hajdukovaca, pa potom cijeli kadar Zrinjskog i zaključujete da tu nitko ne bi imao mjesta na Poljudu? Moguće, ali kako onda objasniti da je ta momčad u jednom poluvremenu utrpala četiri komada AZ Alkmaaru i preokrenula minus od 0:3? Postoji li uopće logično objašnjenje ili sve stane u kratku izjavu Tomislava Kiša nakon susreta:

– Nogomet je čudna igra.