Sezona je gotova i zbrajaju se rezultati, ali i dojmovi. Mnogi su se bojali nedostatka djelatnika u turizmu, no onda su se pojavili Indonežani, Filipinci i Nepalci koji su u Hrvatskoj, posebno u Dalmaciji, našli mjesto odakle će raditi i slati novac svojim obiteljima. S N1 provjerili su zašto su se neki od njih turistička mjesta na razvikanom Baliju odlučili zamijeniti Trogirom.

21-godišnji Imade Yuda Prismandita rodni je Bali na godinu dana zamijenio Trogirom, sve s ciljem da postane bolji konobar, ali i da obitelji i malenoj kćerki priušti bolji život.

‘Moram slati novac obitelji, a i više zarađujem nego u Indoneziji’, kazao je.

U Trogiru se, tvrdi, osjeća kao kod kuće. Kako i ne bi kad od cijelog kolektiva stižu samo pohvale.

Zapravo, u Trogiru kao da i je kod kuće – s njim rade još njegova četiri sunarodnjaka. U kratkom periodu svi su naučili reći nešto na hrvatskom.

Svi su došli raditi s istim ciljem – kako bi zaradili i prehranili svoju obitelj.

‘Šaljem novac cijeloj obitelji. Njih petero. Imam majku, oca, dva brata i jednu sestru. Naravno da mi nedostaju’, rekao je Putu koji je također s Balija.

Ali to je sve za bolju budućnost, i njega i njih. Osim što rade zajedno, svi ovi nasmijani Indonežani žive zajedno. Uvjetima života su, tvrde, zadovoljni.

‘U Indoneziji moram trošiti više novca nego ovdje, recimo sve što je potrebno za u kuću’, ispričao je Yuda.

‘Dobro je. Veoma dobro. Lijepo mjesto i apartman’, dodao je Putu.

A sviđa im se i hrana.

Ove je godine MUP izdao 95 tisuća dozvola – gotovo 57 posto više nego lani. Samo za državljane Filipina preko četiri tisuće. Ovaj lanac hotela zapošljava ih preko 20. 

Cynthia u Splitu radi već drugu godinu. U Split je došla zbog teške situacije u svojoj državi u vrijeme izbijanja koronavirusa i planira ostati onoliko koliko joj bude dopušteno.

‘Kod kuće smo se borili nakon izbijanja pandemije, imali smo ograničene izvore. Imamo puno bolje uvjete za rad izvan svoje zemlje’, rekla je Cynthia koja s Filipina došla u Split.

U gradu pod Marjanom ima dosta Filipinaca koji su joj postali obitelj.

‘Radimo za istu firmu, a prijatelji smo postali kad smo stigli ovdje i postali smo obitelj’, tvrdi Cynthia.

O poslodavcu i uvjetima života u Splitu ima samo riječi hvale.

‘Jako sam zadovoljna s uvjetima rada, s plaćom koju dobivam i sa smještajem koji nam je kompanija omogućila. Sufinanciraju nam hranu, prijevoz, ali i smještaj. Nije li to dobar dobar posao’, navela je.

Ipak, prvi su na listi susjedi iz BiH, potom Srbije, Sjeverne Makedonije i Nepala. S posljednjima u splitskoj agenciji za zapošljavanje imaju najboljeg iskustva.

‘Dosta sam dovela nepalskih radnika u jednu tvornicu. Poslodavac je izuzetno zadovoljan s njima i oni s poslodavcem. Obostrano je zadovoljstvo. Ti radnici ostaju duži period, duže od godinu dana što je jako bitno u ovim našim problemima’, rekla je Sonja Modrić, direktorica agencije za zapošljavanje stranih radnika.

Hrvatska je ispražnjena i ostarjela, a poražavajući podatak je da je svaki sedamnaesti zaposleni – upravo stranac!