‘Budući da su cijene stanova takve kakve jesu, razmatram opciju cimerstva. Ako si žensko i ne studiraš, a imaš stan i tražiš nekoga s kim bi podijelila troškove, javi se. Javi se i ako nemaš, a želiš da ga zajedno pronađemo’, tako otprilike glasi objava jedne 27-godišnjakinje na platformi namijenjenoj oglašavanju nekretnina za najam na splitskom području. Cura čiji su podaci poznati redakciji Dalmatinskog portala iz sjevernijih je krajeva Hrvatske, a u Splitu radi već osam godina. Toliko ima i ‘podstanarskog staža’ ovdje, a on, je ispričala nam je, obilovao raznim iskustvima. 

‘Najmodavac ne treba biti dobar čovjek i gubiti novce na nečemu u što je investirao’

Stan u kojem trenutno boravi plaća 2500 kuna mjesečno, a prije isteka ugovora stanodavac joj je najavio povećanje cijene za 100 eura, odnosno na 3250 kuna, uz što se dodatno plaćaju i režije. Kako se radi o iznosu koji bi napravio prevelik udarac na njen budžet, u potrazi je za novim životnim prostorom.

‘Kad sam pronašla ovaj stan među oglasima, prije godinu dana, cijena je bila 3000 kuna, ali mi je najmodavac odlučio sniziti cijenu na 2500 jer mu se više sviđala ideja da ja tu budem sama, nego da se radi o paru ili većoj obitelji jer mu se činilo da uz takve podstanare u paketu ide i više zavrzlama. Međutim u godinu dana cijene su značajno porasle, pa je i ovaj potez bio očekivan. Ne vidim problem u tome jer je stan nov, prva sam koja se u njega uselila nakon renovacije, lijepo je uređen. Cijena je, ako usporedim s ostatkom ponude, i dalje ispod tržišne, a vjerujem da bi za njega mogao dobiti i do 4000 kuna’, otvoreno je rekla naša sugovornica.

I dok mnogi u njenom okruženju smatraju da se radi o neljudskom potezu, ona na svoju trenutnu situaciju gleda sasvim drugačije. 

‘Iako nisam završila fakultet, upoznata sam s ekonomskim procesima, čitam takvu literaturu i promatram tržište, stoga sam realna. Ne smatram da bi najmodavac trebao biti dobar čovjek i nastaviti gubiti novce na nečemu u što je investirao. Njemu je rata kredita vjerojatno i veća od stanarine koju sam ja plaćala. Ako je netko uložio u svoj stan, neka ga naplati koliko smatra da je to realno. Nova cijena koju mu je ponudio i dalje je realna s obzirom na kvalitetu stana. Zahvalna sam i sretna što sam godinu dana živjela po cijeni po kojoj sam živjela’, istaknula je.

‘Prastari namještaj, kupaonice u raspadu, pločice kakve je i moja baka promijenila’

Sporno je nešto sasvim drugo. I derutnim nekretninama, upozorila je, raste cijena.

‘Prastari namještaj, kupaonice u raspadu, iz zidova vire cijevi, šarene pločice kakve je moja baka imala, a i ona ih je promijenila jer je htjela nešto modernije. Stanovi od 40 kvadrata, ako i toliko, u kojima nema ni kreveta, nego razvučeni narančasti kauč na kojem se vidi fleka od prije 15 godina, koji stoji na metar i pol od kuhinje, pa dok pripremaš meso, ulje ti šprica na jastuk. 

To iznajmljuju za 500 eura i u tome je ključ problema cijele priče’, naglasila je cura. 

Nemoguće do kredita za nekretninu

S obzirom na iznos plaće koju zarađuje, nije kreditno sposobna. Radi kao konobarica, što podrazumijeva i nezanemariv bakšiš, odnosno činjenicu da su joj prihodi znatno veći od onih koji se daju iščitati s bankovnih računa, pa si može priuštiti krov nad glavom, no ne i vlastiti. 

‘Rata kredita bila bi ista ili možda malo veća od trenutnog iznosa koji plaćaju ljudi koji su u najmu, to je apsurd. Banka mi ne želi odobriti kredit, smatra da si ne mogu priuštiti plaćanje mjesečne rate, a ja si zapravo to uspijevam priuštiti niz godina’, iznijela je.

Napomenula je da je to čest slučaj kod ugostiteljskih djelatnika, ali i da je, kad je u pitanju kreditna sposobnost, sveprisutan problem radnika koji nisu prijavljeni na puni iznos plaće koji primaju. 

Cimerstvo bi moglo olakšati

Usprkos svemu, istaknula je kako je svjesno izabrala biti u Splitu jer je više prilika za rad nego u manjim sredinama, a i neće dozvoliti da je postojeće prepreke pokolebaju u naumu da postigne ono što je zacrtala u gradu u kojem joj je ugodno. 

U potrazi je tako za novim stanom tri, četiri dana otkad joj je najavljeno povećanje cijene najma onog u kojem je trenutno. Dosad je živjela sama, ali smatra kako bi joj cimerstvo u trenutnoj situaciji moglo olakšati.

‘Mogla bih si priuštiti stan do 5000 kuna, kolika mi je plaća, pa onda raditi dodatan posao za hranu. Kad je čovjeku krov nad glavom u pitanju, može dodatno raditi, ali nije normalno da se tako živi. U Splitu su cijene takve da si možeš priuštiti renoviran stan kad imaš visoka primanja, a u suprotnom moraš živjeti u doista nekvalitetnim – sve previše košta. S druge strane, prosječna je plaća oko 7000 kuna, ne treba ni komentirati kako se došlo do tog izračuna, to je priča za sebe’, kazala je sugovornica Dalmatinskog portala. 

Kao što je navedeno, proteklih je osam godina u Splitu. Za to je vrijeme promijenila više stanova, a kontinuirano je pratila ponudu. Stoga, smatra, ima i realna očekivanja od sljedećeg podstanarskog ugovora.

‘Kad bih sama živjela i kad bi stan bio po mojim kriterijima, mislim da bi bilo u redu da plaćam 2000 kuna plus režije koliko potrošim. Sve je više od toga za plaću od 5000 kuna previše. Kad bih živjela s cimericom s kojom bih se uspjela dogovoriti i s kojom dijelim istu viziju, ne bi imalo smisla da nam trošak najma bude isti. Ako sad plaćam stan 3300 kuna, nema smisla da s drugom osobom idem u stan koji košta 6660, uzet ćemo stan od 500 eura’, obrazložila je. 

Loša iskustva suživota sa studentima i ‘princip’

U objavi kojom traga za cimericom jasno je naznačila da studentice nisu najpoželjnije. Taj svoj kriterij temelji na neugodnim prethodnim iskustvima suživota s pripadnicima studentske populacije. 

Prije par godina živjela je s curama nešto mlađima od nje. Ispričala nam je kako je uvelike problematično bilo vođenje različitih stilova života, a kroz što ni u svrhu uštede više ne želi prolaziti. Ispričala nam je i jednu od situacija koja ilustrira to cimerstvo. 

‘Dovele su doma društvo s faksa. Bilo je tri ujutro, nisam mogla spavati od njih, nisu udovoljile mojoj zamolbi da se utišaju jer radim ujutro. Osjećala sam se kao stara vještica nad djecom iz škole koja im govori da budu tiho jer ona mora spavati. U stanu koji sam plaćala i previše nisam mogla ni otići do WC-a usred noći, a da se ne presvučem – jer ne mogu u spavaćici pred ljude koje ne poznajem’, opisala je prizore kojih se nerado prisjeća. 

Bilo je i onih cimera koji su malo boravili u stanu, došli bi samo prespavati. Prije no što se preselila u Split, kratko je i sama bila studentica u Rijeci gdje joj je žena u dobi od 80 godina iznajmila sobu jer je imala nedostatnu mirovinu, što joj kako zbog razlike u godinama tako i zbog prirode njihova odnosa također nije bilo najugodnije. U konačnici je zaključila kako je za cimerski suživot ipak najvažnije da se radi o osobama koje se razumiju i koje dijele sličan životni ritam. 

Istovremeno, smatra da su studenti u Splitu te općenito u sveučilišnim gradovima koji su ujedno turistički – privilegirani kad je u pitanju najam. 

‘Stanovi se često iznajmljuju isključivo studentima jer mnogi u sezoni pribjegavaju turističkom, dnevnom najmu, što u pravilu odgovora samo studentima koji nisu iz Splita. Dok sam tražila stan, događalo mi se da me odbijaju zato što nisam studentica. Stoga i iz nekakvog principa ne želim živjeti sa studenticom jer ona može puno lakše naći stan gdje god. Želim da mi cimerica bude osoba koja je u istom sosu kao ja, bolje ćemo se kužiti, držat ćemo se zajedno tijekom pronalaska stana i bolje ćemo funkcionirati’, zaključila je naša sugovornica.