U Hrvatskoj je broj sklopljenih brakova, ali i razvoda, drastično pao tijekom pandemije. Dok se prošle godine na brak odlučio gotovo isti broj parova kao u pretpandemijsko vrijeme, broj razvoda u 2022. najmanji je u posljednjih 10 godina, piše HRT.

Brak Silvije i Matana funkcionira već 55 godina. Rastava nikad nije bila tema razgovora. Poseban recept za sreću, kažu, ne postoji. Ipak, vrijedi poslušati savjet para koji se za ruke drži i u svojim osamdesetima.

‘Riječ svađa nema mjesta u našem braku, imamo različita mišljenja. Tolerancija, demokracija’, kaže Matan.

‘Nisam željela nešto previše, uvijek ono što smo mogli, to me zadovoljavalo i to mi je bilo divno’, nadovezala se Silvija.

Za nekoliko mjeseci Laura i Maksimilijan postat će muž i žena. Veliku životnu odluku ovaj je par donio već u svojim ranim dvadesetima.

‘Što ako više ne želiš biti s njim, onda se moraš rastati i onda je to sve nekako komplicirano, lakše je biti u vezi. Jako puno ih reagira s kaj već, tak si mlada’, govori Laura o komentarima na njihovu odluku. 

‘Skoro je 50% stopa razvoda braka, pa ako ne funkcionira za 50% ljudi zašto bi funkcioniralo za mene’, pita se Maksimilijan. 

Dugoročni trendovi pokazuju pad povjerenja u instituciju braka. Stopa sklopljenih brakova na tisuću stanovnika u EU-u 1964. bila je 8, a u 2019. pala je na 4,3. Stopa razvoda udvostručila se.

Dok je 1964. stopa razvoda bila 0,8, u 2019. je iznosila 1,8. 

U Hrvatskoj je taj broj dosegnuo vrhunac 2016., no otada pada. Prošle godine broj razvoda manji je za gotovo 40% i najmanji je u posljednjih 10 godina.

U 2016. bilo je 7036 razvoda, a u 2022. godini zabilježeno ih je 4454.

Kako te podatke objašnjava sociolog Bruno Šimleša?

‘Ili se institucija braka enormno oporavila i razvod je postao još više stigmatiziran, ili je zapravo stvar u tome da je dobar dio ljudi u godinama u kojima se inače razvode zapravo svoju sreću pronašao izvan Hrvatske. Tako da se možda razvode u Dublinu Reykjaviku ili Oslu’, kaže Šimleša.

I prije nego što je pandemija zaustavila najvažnije životne odluke diljem svijeta, sve više parova biralo je izvanbračnu zajednicu ili život na odvojenim adresama.

‘Današnja djeca se ne odgajaju tako da se npr. cure dobro ožene, nego da budu sretnije, da budu svoje, da nađu dobar posao’, dodaje Šimleša.

Svjesni su toga i budući mladenci, još studenti koji rade na pola radnog vremena. Za početak će iznajmiti mali stančić, nadaju se da će uspjeti nešto uštedjeti. 

Straha nema jer sigurni su u jedno. 

‘Da ja želim nju voliti bezuvjetno, da ona mene želi voljeti bezuvjetno i da želimo zajedno graditi nešto novo’, siguran je Maksimilijan.