Portulak ili tušt se često smatra korovom koji treba iskorijeniti iz vrta, ali u stvarnosti nije otrovan, jestiv je i ima zanimljiva svojstva.

Listovi portulaka su naime bogati bjelančevinama, čiji udio može doseći i do 40% suhe težine, te vitaminima i mineralima.

Stoga je vrlo hranjiva biljka, toliko da je Gandhi četrdesetih godina prošlog stoljeća portulak uvrstio među kultivirane vrste kako bi se izborio s gladi u svojoj zemlji.

No, portulak je prije svega poznat po prisutnosti esencijalnih omega-3 masnih kiselina, s protuupalnim svojstvima i korisnim za prevenciju kardiovaskularnih bolesti.

Sjemenke portulaka, čiji okus podsjeća na sjemenke lana, posebno su hranjive zbog velike količine ulja i bjelančevina, dok listovi sadrže i sluzi s omekšujućim svojstvima, piše Novi list.

Dobrobiti portulaka

Kao što smo vidjeli, portulak je bogat omega-3 esencijalnim masnim kiselinama, poznatim po svom protuupalnom djelovanju i korisnim u prevenciji kardiovaskularnih bolesti.

Nadalje, listovi i stabljike portulaka bogati su vitaminima, mineralnim solima i sluzima s omekšujućim svojstvima, korisnim za:

za unutarnju upotrebu: štiti gastrointestinalni trakt

za vanjsku upotrebu: za umirenje nadražene i pocrvenjele kože te za hidrataciju suhe kože

U vrijeme Rimljana, kada je portulak uveden u Europu, biljka se koristila u medicinske i magijske svrhe, ali i kao hrana.

Portulak se zapravo smatrao lijekom protiv urokljivog oka i groznice.

Kako konzumirati portulak

Može se jesti sirov ili kuhan, ali s obzirom na kiselkast i pikantan okus, općenito se preferira jesti sirov.

Kada se kuha, nije uvijek cijenjen zbog sluzave konzistencije.

Konzumiraju se nadzemni dijelovi portulaka, dakle stabljike, mlado lišće i cvjetovi, koji su blago kiselkastog okusa i mesnate konzistencije.

Zeleni dijelovi biljke mogu se sušiti, kako bi se mogli sačuvati i konzumirati tijekom zime.

Jestive su i sjemenke portulaka koje se koriste cijele ili mljevene.