Hrvatski eurozastupnik Karlo Ressler (HDZ/EPP) smatra kako je godišnje izvješće o napretku Srbije, o kojem je raspravljao Europski parlament, daje prilično dobra inventura političkog, pravnog i općeg društvenog stanja ovdje. 

Izvješće, naime, ističe glavne izazove i prepreke s kojima se Srbija susreće na putu prema članstvu u Europskoj uniji. Primijećeno je kako je napredovala na reformskom putu, ali pitanje usklađivanja sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a te normalizacija odnosa s Kosovom i dalje ostaju najznačajnije prepreke na njezinom europskom putu.

‘Precizno detektira ključne probleme – od vladavine prava, preko organiziranog kriminala, do stanja u medijima – te isto tako neka pitanja koja su posebno bitna Hrvatskoj kao što su suočavanje s nasljeđem agresije na susjedne države, nestali, zaštita manjinskih prava. Vidimo neke pozitivne pomake s uključivanjem hrvatskih predstavnika prvi put u vladu, ali puno je lakše biti darežljiv na riječima nego s pravim djelima. Oko toga još uvijek čekamo prave pomake’, kazao je Ressler danas u Strasbourgu. 

Osvrnuo se i na istupe srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića povodom dvaju krvavih napada u Srbiji, koji su odjeknuli i izvan njenih granica. Konkretno, upitan je koliko su njegove izjave – kojima je zazivao uvođenje smrtne kazne ili pak sarkastično progovarao o međunarodnim konvencijama – usklađene s europskim normama. 

‘Stravična su oba pokolja koja su se dogodila, stoga je u javnoj komunikaciji, pogotovo kad imate takvu važnu ulogu, potrebna doza pijeteta, sućuti, ali i odgovornosti. Nažalost, čini mi se da je to nekada izostalo’, komentirao je. 

Njegova stranačka kolegica Sunčana Glavak jučer se zapitala želi li Srbija doista transformaciju kroz Europske vrijednosti ili naprosto gleda na EU kao na bankomat. Na upit Ressleru može li EU izgubiti strpljenje iz tih razloga, uzvratio je potvrdno. Štoviše, stava je kako se to već događa. 

‘Suština je problema u tome što ne samo da kaska na europskom putu u pravnom, tehničkom, administrativnom smislu pregovora, nego svjedočimo njenom udaljavanju od Europe u civilizacijskom smislu – u smislu vrijednosti, ali i standarda ponašanja koji jednostavno moraju postojati,  i to ne kao cilj sam po sebi ili tehnički detalj, već kao ljudsko, političko, nacionalno opredjeljenje prema, primjerice, agresiji u Ukrajini, sili, nasilnoj politici mijenjanja granica, jezivoj propagandi…

Najviše zabrinjava to što Beograd ponekad čak i kopira na različite načine koncept jedne maligne državne politike Moskve u odnosu prema svom okruženju. Vidjeli smo i u našem kontekstu pokušaj širenja kazneno-pravne jurisdikcije na teritorij drugih suverenih država, i to pogotovo za djela koja su se navodno dogodila za vrijeme Domovinskog rata. Vidimo također pokušaje posezanja za hrvatskom kulturnom-povijesnom baštinom vezane uz dubrovačku književnost kao i razbijanja nacionalnog jedinstva različitim nacionalnim manjinama – Hrvatima uspostavom tzv. bunjevačkog jezika kao službenog u Subotici, na što sam također upozoravao – i cijeli niz sličnih oblika djelovanja u okruženju Srbije koji podsjeća na pokušaje dominacija, ekspanzije izvan granica vlastite države na različite hibridne načine kakve Moskva provodi u svom okruženju’, iznio je Ressler. 

Glavni je uvjet za približavanje Srbije i Kosova EU-u normalizacija odnosa. Jesu li dogovori doista pomak prema naprijed?

‘Jedna je stvar načelno nešto dogovoriti, a druga kroz duže razdoblje pokazati u praksi da je moguće nadići postojeće probleme i suzdržati se od različitih pokušaja narušavanja stabilnosti Kosova, države koja je vrlo bitna za stabilnost cijelog jugoistoka Europe. U konačnici je i na Kosovu da uloži daljnje napore u području unutarnjih poslova, reformi, ali i u dijalogu s njegovim sjevernim susjedom. 

Važno je, dakle, da dođe do normalizacije odnosa i poštivanja dogovorenog. Ne govorimo o pregovaranju i postizanju dogovora ako se dogovori, primjerice, da se neće opstruirati pokušaj Kosova da se pridružuje različitim organizacijama, a onda u praksi činite sve da se to spriječi’, podcrtao je. 

Kad bi se uspjela formirati zajednica srpskih općina na sjeveru Kosova, što bi Vučiću ostalo kao argument za odbijanje normalizacije odnosa?

‘Jasno je da nedostaje povjerenja i u tome je temeljni problem. Nažalost, ne čini mi se da, pogotovo kad sagledamo situaciju tijekom proteklih nekoliko godina, iz perspektive Beograda postoji takva razina odgovornosti i ozbiljnosti da se implementiraju postignuti dogovori’, zaključio je Karlo Ressler.