Fran Tudor stigao je do petog trofeja u karijeri. Njegov Rakow tri kola prije kraja osigurao je naslov prvaka, prvi u 102-godišnjoj klupskoj povijesti. Nekadašnji hajdukovac na tom je putu bio vrlo važna karika.  

– Bila je fešta poslije zadnje utakmice. Imali smo doček navijača, mali party. Stadion je bio pun cijelu sezonu, 6000 mjesta. Malo su nas podcjenjivali. Bili smo prošle sezone drugi, osvojili kup. Nije se očekivalo da ćemo uzeti naslov, ali svi znaju da smo dobra ekipa i da igramo dobar nogomet – priča nam Tudor, a zatim dodaje:

– Izgubili smo u nedjelju od Korone Kielce, a na putu prema kući u autobusu smo pratili ogled Pogona i Legije. Pobjeda Pogona značila je da smo i matematički osigurali naslov prvaka. Kroz cijelu sezonu smo bili prvi. Na početku smo imali nekoliko kikseva. U četvrtom pretkolu Konferencijske lige prošlog ljeta ispali smo na penale od Slavije. Kad smo uhvatili ritam bilo je jasno da smo najveći favoriti. Na polusezoni smo imali prednost od devet bodova. 

Na putu do titule Tudor je imao vrlo bitnu ulogu.

– Prezadovoljan sam. U klubu me poštuju i cijene. Protiv Lecha sam bio kapetan. Prvi kapetan je Čeh Tomaš Petrašek koji odlazi na kraju sezone, drugi je Zoran Arsenić, a ja sam treći. Prošle sezone sam bio nominiran za najboljeg obrambenog igrača. Cijene me, standardan sam prvotimac i igram dobro. Iako igram najčešće na desnoj strani za vikend ću igrati stopera. Mogu reći da baš uživam u nogometu.

Arhitekt uspjeha Rakowa je 48-godišnji Marek Papszun. Široj javnosti relativno nepoznati poljski trener preuzeo je klub 2016. godine te ga iz treće lige doveo do naslova prvaka. No, unatoč tome najavio je odlazak s klupe. Je li vas to iznenadilo?

– Za širu javnost je to možda iznenađenje, ali dosta je pričao s nama kapetanima. Znali smo da će možda otići. Rekao je da želi odmor od nogometa. Njegova najveća kvaliteta je taktika. Inzistira na visokom presingu i formaciji 3-4-3. Zamijenit će ga dosadašnji pomoćnik Dawid Szwarga. 

Upravo je to formacija za kojom žudi Ivan Leko, ali zasad ne uspijeva u svom naumu. Koja je tajna Rakowa?

– Visoki intenzitet. Četiri ekipe na svijetu igraju presing više od nas. City i još tri momčadi. Mi smo u 1% ekipa. Na visoki presing obrana je najveći forte. Zna se tko što radi. Nitko nam ne dolazi u šanse, a koliko smo odigrali dobru sezonu svjedoči i podatak da u 17 utakmica nismo primili pogodak. 

Nakon odlaska iz Hajduka u ljeto 2019. godine Tudor je nekoliko mjeseci bio bez kluba, a onda je krajem godine kao slobodan igrač stigao u Rakow. Iz današnje perspektive čini se kao sjajna odluka, zar ne?

– Kontaktirali su me, objasnili su kakvi su im planovi, vlasnik ulaže puno novca. Ja sam stigao među prvima od okosnice sadašnje momčadi. Da mi je netko rekao da ćemo osvojiti pet trofeja u tri i pol godine ne bih mu vjerovao. Na ljeto nas čeka Liga prvaka.

Još uvijek se sjećamo izjave Damira Burića kada je rekao da ga podsjećaš na Phillipa Lahma. Kako danas gledaš na to?

– Mogu reći da su mi ovdje to isto rekli sportski direktor i trener. 

Sjetiš li se početaka u Hajduku i pratiš li HNL?

– Lijepo se sjetiti tih vremena, ali vrijeme prolazi i čovjek se fokusira na sadašnjost i budućnost. HNL pratim koliko uspijem.

U čemu si najviše napredovao?

– Teško mi je pričati o sebi, ali izdvojio bih čitanje igre. To sve proizlazi iz sistema koji je jasno uređen. 

S Rakowom te ugovor veže do ljeta 2027. godine. Je li moguća opcija da na ljeto promijeniš klub?

– Bilo je već ranije službenih ponuda koje je klub odbio. Dogovor je bio da ostanem do ljeta. Vidjet ćemo što će donijeti ljetni prijelazni rok. Sve je moguće – zaključio je Tudor.