Zadnjih je dana navijački gledano najzanimljiviji događaj Napolijeva proslava Scudetta. U gradu s ljudima karaktera vrućeg poput Vezuva, naloženih pauzom bez titule od 33 godine, ne možeš očekivati ništa osim totalnog ludila, pa je nama koji živimo Hajduk posebno zanimljivo vidjeti kako sve to izgleda zbog mnogih sličnosti koje i ne treba nabrajati. Masovni pohod turista u Napulj, isključivo da bi prisustvovali spektaklu, nije iznenađujuć jer ono što možemo vidjeti u specifičnim europskim sredinama poput Napulja, Istanbula, Atene, Marseillea i, naravno, Splita, sve rjeđe susrećemo na nogometnoj mapi starog kontinenta, gdje nogometno okruženje polako gubi svoj identitet, a strast na tribinama ostaje samo stara uspomena.

Navijači bi trebali biti neodvojivi dio svakog kluba, kao što je slučaj u gore navedenim i sličnim sredinama, međutim ostatak gledatelja u ‘uljuđenom’ svijetu se danas ponaša poprilično sterilno i trendovski, te im je najvažnije obilježiti mobitelom svoje prisustvo na utakmici, eventualno uslikati neku zvijezdu i imati dvosatnu zabavicu pukog promatranja nogometne predstave, što je ok, ali suprotno našim postavkama. U isto vrijeme pristaše Hajduka imaju slatko-gorke brige svakodnevnog obiteljskog života kroz promatranje i analiziranje kluba do najsitnijih detalja. Bitno nam je kako se vodi marketing. Tko je taj čovjek s Rujevice koji je naš travnjak u kratko vrijeme učinio boljim? Hoće li nakon uspjeha juniora generacija kadeta nastaviti njihovim putem? Ide li Leko dogodine na 3-5-2? Šta je s budžetom za sljedeću sezonu? Tko sjedi u Hajdučkoj zajednici? Hoćemo li već ‘osvojeni’ kup osvojiti?

Pitanja, odgovori, sugestije idu u nedogled kao i aktivno sudjelovanje u održavanju opjevanog vječnog života. 

Kad bi samo jednim malim dijelom tuđi čovik doživio ovu poprilično posesivnu konekciju unutar naše prgave familije, onda bi mu bilo jasno kako to na polufinalu i finalu juniorske lige prvaka u 1200 km udaljenu Ženevu lagano dođe 8000 ljudi po utakmici. 

Možda bi mu bilo još jasnije kad bi mala i rijetko puna Rujevica u srijedu mogla biti krcati Poljud po broju sjedalica. Neće biti Poljud, ali će joj Torcida bar jednom propuhati ventile i donijeti ozračje Starog placa, a u takvom ambijentu ‘bijeli’ ne bi smjeli ostati bez Rabuzinovog sunca. Treba ga donijeti u Split da sija u vitrinama Bijelog salona do sljedećeg finala, a zid iza semafora opet friško opiturati. Nadam se da će grad ponovno živnuti i odraditi još jedno zagrijavanje za dugo isčekivani trenutak kad kapetan Hajduka digne pehar prvaka Hrvatske. Tada, dragi naši domaći i strani turisti, zaboravite Napulj, rezervirajte apartmane jer grad pod Marjanom zvučno, vizualno i energetski neće sličiti na sebe, a vi ćete imati lijepu uspomenu na spoznaju da postoji klub koji se drugačije voli, koji je zapravo u manjem dijelu klub, a puno više stup jedne velike obitelji.

Tonći Vujčić, pretplatnik s Istoka, Hajdukov član i dioničar