U sali Velike dvorane na Gripama održana je komemoracija u čast legendarnog igrača POŠK-a Roberta Andrijića. 

– Velika je ovo tuga. Ostavio je ogromnu rupu za sve nas. Ta rupa će se najviše vidjeti u činjenju života ljepšim svima nama. Dao nam je toliko radosti, a sad više ništa neće biti isto. Zadnje što ti imam za reći: Tvoji ‘redikuli i uhljebi’ sa Zente će dati sve od sebe da pokušaju nastaviti tvojim putem i pokušat ćemo njegovati sve ono što si ti godinama gradio. Da u radu uvijek nađemo vremena za pjesmu i humor. Računaj na nas, kapetane. – rekao je Renato Živković, nekadašnji tajnik Hrvatskog vaterpolo saveza, a danas istu funkciju obnaša u LEN-u.

Posebno emotivan bio je Dino Rađa. Legendarni košarkaš i Andrijić sprijateljili za vrijeme dok je Andrijić obnašao funkciju direktora KK Splita.

– Di si direktore? Kad smo se čuli zadnji put bio je u bolnici, nisam mu stigao reć koliko ga volim i koliko mi je značio. Te naše kave koje smo provodili u zajebanciji i veselju. Mogu vam pričati do sutra moja iskustva s njime, ali sve u svemu, mirno ti more želim, dragi moj – rekao je Rađa suznih očiju. 

Biranim riječima o Andrijiću je govorio i Miroslav Ivić, dugogodišnji direktor Slobodne Dalmacije.

– Opraštam se s tobom u ime Slobodne Dalmacije, u ime kuće koja je upravo ovih dana obilježava osam desetljeća postojanja. Jedno od tih desetljeća, točnije od početka 1997. godine do kraja 2005., i ti si plivao u našem medijskom bazenu. U uvodu tog našeg zajedničkog desetljeća upravo s imenom Slobodne Dalmacije, s ekipom si postigao toliko željeni trofej, postali ste prvaci Hrvatske i tako ste i Slobodnu Dalmaciju upisali na kartu vaterpolo nezaborava. Iz bazena si se, bez pauze, premjestio u urede Slobodne Dalmacije. Nema tu velike razlike, i ovdje se pliva i šprinta, puca i poentira. Brzim napredovanjem od referenta do izvršnog direktora pokazao si kako si vješt i uporan, baš kao i u bazenu, i u ovim novinarskim vodama. Od malog glasnika do dnevnih novina, umjesto postignutih poena i obrana prešaltao si se u posao gdje se broje tiskane i prodane naklade, dobri tekstovi i vrhunske fotografije, prihodi i rashodi. Otišao si za boljom prilikom, ali veze za Slobodnom nikad prekinuo nisi. Dragi Robi još jednom ti hvala na onome što si pružio i proživio sa Slobodnom Dalmacijom. Počivao u miru Božjem i neka ti je laka ova hrvatska zemlja – riječi su Ivića.

Emotivan je bio i Nenad Periš.

– Poznajem ga pedeset godina i prošao sam sve zajedno s njim. Od mladosti, igre, fakulteta, obitelji… Ondje gdje ga je sve ispunjavalo, gdje je bio potpun, to je bilo u funkciji oca i supruga. Puno smo razgovarali i povjeravali se jednom drugome, ne znam kome ću se sada povjeravati, jer on je bio taj. Kad sam bio u Beogradu u jednom teškom razdoblju svog života i Robi me zvao i pitao me kad ću doći, a ja bi mu lagao i rekao: ‘Doći ću za pet dana’. A zatim je jedan telefonski razgovor krenuo: ‘Ja sam na putu, reci mi adresu, doći ćemo’. Bio je tu uz mene, a mislio sam da će mi biti to teško, nisam ga želio zamarati, ali sada vidim koliko mi je puno značilo. Ono što bi još nadodao, on je uistinu živio vjeru. Iako nije tako odgojen, ali svoj život je tako živio.

Program je vodio iskusni novinar Srđan Fabijanac, a za glazbeni dio bila je zadužena Klapa Cambi.