Boravak u Ljubljani je bio prilika i za posjet starom stadionu Bežigrad. Napušten je i zapušten, obrastao u visoku travu, zatvoren još 2008. godine, ali radi se o igralištu kojega pamte mnogi hajdukovci. Izdvajamo top pet događaja s Bežigrada povezanih i s ‘bijelima’. 

1. DAN POVIJESNE TRAGEDIJE: Datum 11. srpnja 1976. godine jedan je od najcrnjih u kolektivnoj memoriji navijača ‘bijelih’. Igralo se zadnje kolo prvenstva Jugoslavije, Hajduk je protiv Beograda u gostima ostao 1:1 i čekalo se da završi utakmica za Bežigradom kako bi ‘bijeli’ proslavili treći naslov prvaka zaredom. Slušao se radio prijenos iz Ljubljane, ali tamo utakmica nikako da završi. Olimpija je držala 0:0 protiv Partizana, ali sudac Dušan Maksimović iz Novog Sada pustio je da se susret igra i nakon 90. minute, što se u ono doba nije radilo, tada nije bilo nadoknade kao danas. I onda je u 93. minuti Nenad Bjeković postigao pogodak koji je Partizanu donio titulu, a u Splitu se taj dan pamti po razbijenim tranzistorima navijača Hajduka, koji su čekali zadnji zvižduk i slavlje, a dočekali veliko razočaranje. Žalila se i Olimpija, pitali su se i zašto je sudac Maksimović dopustio da igrači Partizana istrče na drugo poluvrijeme pet minuta kasnije, dok ih oni čekaju na igralištu. U Ljubljani se igralo debelo nakon što je završen Hajdukov susret u Beogradu. Trener Olimpije je bio Slavko Luštica, Hajdukova legenda, koji se s ovim susretom oprostio od Ljubljančana, a s druge strane je Tomislav Ivić odmah nakon susreta otputovao u Amsterdam, gdje je već ranije bio potpisao ugovor s Ajaxom. U ovoj sezoni je osvojio Kup, dobio Partizana usred Beograda 6:1, a ostala je upamćena njegova rečenica:

– Bit ćemo prvaci ako nam dozvole.

2. RAT U HRVATSKOJ, DOMAĆINI NA BEŽIGRADU: Tog 17. rujna 1993. Hajduk je na Bežigradu bio domaćin u utakmici prvog kola Kupa kupova protiv Ajaxa. Pred 10.000 gledatelja ‘bijeli’ su ostvarili senzacionalnu pobjedu od 1:0 kontra velike generacije kluba iz Amsterdama. Strijelac je bio Ivica Mornar u 44. minuti. Bilo je to vrijeme Domovinskog rata, tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku nije se smjelo igrati u Splitu, a UEFA je u zadnji trenutak odlučila da ni Zagreb nije siguran pa je Ljubljana otvorila vrata ‘bijelima’, Hajduk je bio domaćin za Bežigradom. Bio je to tada gol nade, ali uzvrat u Amsterdamu je bio ‘jednosmjerna ulica’, Ajax je slavio s visokih 6:0 i prošao dalje.

3. BOKŠIĆ NIJE REALIZIRAO JEDANAESTERAC PROTIV VARVODIĆA: Tog 19. kolovoza 1990. odigrana je zadnja prvenstvena utakmica Olimpije i Hajduka za Bežigradom u prvenstvu bivše Jugoslavije. Domaćin je pobijedio sa 2:1, a u glavnim ulogama su, kako to obično biva, bili bivši hajdukovci. Ivo Šeparović je postigao vodeći pogodak za Olimpiju već u trećoj minuti, a kasnije je na golu momčadi iz Ljubljane Zoran Varvodić činio čuda. Nije ga uspio svladati niti Alen Bokšić iz kaznenog udarca, lopta je odsjela na gredi. Opći dojam nakon susreta je bio da ‘bijeli’ nisu zaslužili poraz, ali to više nije ni bitno. Bio bi ovo tek jedan običan prvenstveni dvoboj trećeg kola, ali, eto, pričamo o Bežigradu, pa valja notirati i zadnji prvenstveni okršaj Olimpije i Hajduka na tom stadionu.

4. ONO KAD SE S JEDNOG GOLA NE VIDI DRUGI: Datum je 6. prosinca 1970., Ljubljana se probudila u magli kakvu taj grad do tada nije pamtio. I baš tog dana je za Bežigradom gostovao Hajduk. Prema izvještajima se na stadionu natiskalo 20.000 ljudi, ali nitko ništa nije vidio. Na terenu je vidljivost bila nikakva, u prvom dijelu još kako-tako, a u nastavku jedva 20 do 30 metara. S jednog gola se nije vidio drugi. Sudac Goce Popov iz Velesa (tada se zvao Titov Veles) je tri puta prekidao utakmicu, prvi put minutu, drugi osam, a treći četiri minute. Ukupno, dakle, čak 13 minuta se nije igralo, a sudio je kraj u devedesetoj. Utakmica je završena 0:0, kako i priliči takvim uvjetima. Dodajmo na kraju da je ovo bio posljednji dvoboj jesenskog dijela prvenstva u kojemu će Hajduk pod vodstvom trenera Slavka Luštice osvojiti naslov prvaka nakon 16 godina. Upravo će zadnje kolo protiv Olimpije u Splitu ostati upamćeno kao jedna od najljepših fešta u povijesti ‘bijelih’ koja se pamti po naljepšem dekoru kojega je Stari plac doživio.

5. POBJEDA U KUPU ZA POČETAK SERIJE: U polufinalu Kupa 24. svibnja 1972. godine za Bežigradom je Olimpija poražena od Hajduka 0:2. Strijelci su bili Nadoveza u 24. i Jovanić u 80. minuti. Trener ‘bijelih’ je bio Slavko Luštica, kojemu je ovo bila zadnja pobjeda na klupi Hajduka. Bilo je to vrijeme poremećenih odnosa u svlačionici ‘bijelih’, koji se nisu popravili niti nakon plasmana u finale Kupa. Nakon ove glatke pobjede u Ljubljani su uslijedili prvenstveni porazi od Borca u Banja Luci, te u Sarajevu, da bi zatim Dinamo deklasirao ‘bijele’ na Starom placu (1:5). Nakon toga je smijenjen Luštica, a klupu je preuzeo trener juniora Tomislav Ivić. Vodio je do kraja tri utakmice, dvije prvenstvene (poraz od Crvene zvezde i remi s Vardarom), te jednu protiv Dinama – finale Kupa. U Beogradu su ‘bijeli’ slavili sa 2:1, golovima Jovanića i Šurjaka, što je bio početak fantastične serije od pet kupova zaredom. Uprava Hajduka nakon tog osvajanja Kupa ipak nije ostavila na klupi Ivića, doveden je Branko Zebec, no u ovoj priči ostanimo kod toga da je u lošoj polusezoni, punoj kikseva i turbulencija, izborena važna pobjeda za Bežigradom, koja je ‘bijelima’ omogućila da na kraju igraju za trofej. 

Na kraju evo slike i videa u kakvom je stadion stanju danas: