U Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu uobičajeno je organizirano  neobično predstavljanje pjesničke zbirke Moji snovi do sada nepoznate  splitske pjesnikinje Zdenke Bracanović kojemu je prisustvovalo stotinjak  istinskih poštovatelja poezije. Oni se nisu dali omesti ni južinom ni kišom  ni još nekim najavama nevremena.

Uvodno izlaganje moderatorice promocije Suzane Piacun, profesorice  hrvatskog jezika u splitskoj Ekonomsko-birotehničkoj školi, bilo je nekoliko puta prekidano pljeskom razdragane publike. Srdačno su pozdravljene i dvije prijateljice same autorice, Blaženka i Azra koje su pročitale izabrane  pjesme kao i sama autorica na kraju. 

Zdenka Bracanović je počela zapisivati svoje stihove prije desetak godina,  u sedmom desetljeću svog života, kao nemiran duh u umirovljeničkim danima,  najprije kao kao posvetu svojoj unuci Hani za rođendan, a zatim kao niz  lirskih pjesama i kratkih priča. U mnoštvu poetskih slika koje su izronile u  čitanju stihova mnogi su prepoznali istinsku emociju, radosti i tuge, čežnje  i ljubavi. Mnogi su stihovi nastali u snovima, zapisani u stvarnosti, izgovoreni  na poetskim večerima, a sad je jedan dio njih izabran za objavljivanje u  prvoj zbirci pjesama Moji snovi u izdanju splitske izdavačke kuće Redak.

Autorica je obećala prisutnima još nekoliko promocija svojih knjiga, i lirske  poezije i kratkih priča. 

Neobično je bilo to što je autorica poklonila primjerak svoje prve zbirke  pjesama svim zainteresiranim posjetiteljima jer su joj to omogućili njeni unuci Hana i Marin.