U ljetno prijepodne u Vrlici se osjeća sav šušur kojim se diče dalmatinski gradići u zaleđu. Manje od sata vožnje iz svih većih dalmatinskih priobalnih gradova, Vrlika se ipak čini gotovo mitskim mjestom starih priča i spomenika, fascinantne narodne kulture i predivnog prirodnog krajolika koji uključuje umjetno jezero Peruča, te planinarske puteve po Svilaji i Dinari.
Stara Vrlika se smjestila podno tvrđave Prozor, koja je sagrađena na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće na teritoriju cetinskog kneza Ivana Nelipića. Vrijedi se popeti do nje, čak i ako nemate auto (iskustva nemamo, ipak smo potegnuli do Prozora na sva četiri kotača). U tvrđavu se ulazi na vlastitu odgovornost, ali nešto prije same utvrde nalazi se predivan vidikovac na Vrličko polje, Peručko jezero, sam grad i okolicu, pravo mjesto za slike koje će izazivati masovne reakcije na društvenim mrežama!
U samom središtu Vrlike sjedimo s direktoricom Turističke zajednice Dijanom Maras i pričamo o turističkoj ponudi ovoga kraja.
‘Mogu reći da nema gosta koji slučajno ‘zaluta’ u Vrliku. Oni sigurno ciljano dolaze jer nismo na autoputu, već na ‘staroj cesti’ prema Splitu’, govori nam Dijana dok gledamo lijep promidžbeni materijal Vrlike i Dalmatinske zagore.
Ne pate od velikih brojki gostiju jer su manje mjesto i velik broj turista bi ih brzo ugušio.
‘Nama trebaju kvalitetni gosti koje i imamo u našem privatnom smještaju. U Vrlici imamo mnogo privatnih iznajmljivača i jedno kamp odmorište. Polaganim rastom stremimo buđenju ostale turističke ponude poput sportova na vodi, planinarenja, biciklizma i ostalih aktivnosti na otvorenom’, objašnjava nam direktorica.
Vrlika je i mjesto koje je iznimno bogato narodnom kulturom i gastronomijom. Vrlička narodna nošnja spada u sam vrh nacionalnog etnografskog blaga u Hrvata. Prva tkalja je osnovni ornament preuzela iz starohrvatske kamene plastike koji je vještim prstima pretočila u ukras i tradiciju. Od davnine sve do današnjih dana u Vrlici se njeguje običaj da u Velikom tjednu grupa muškaraca pripadnika Bratovštine čuvara Kristova groba sudjeluje u obredima i ophodima Velikog petka, čuvajući Kristov grob, zbog čega se zovu grobari.
Svu snagu ovoga krša može se čuti u ojkavici, najstarijoj vrsti pjevanja u Hrvatskoj. Za ojkanje je karakteristično potresanje glasom, posebnim načinom pjevanja iz grla. Ovaj način pjevanja donedavno je služio ljudima kao način svakodnevne komunikacije prilikom obavljanja raznih poslova ili putovanja konjskim karavanama, zabavama u dugim noćima uz kamin te kao razbibriga čobana prilikom čuvanja blaga.
Vrličko kolo je nadaleko poznato zbog vrličke povijesti, a i zbog ustrajnosti kulturno umjetničke udruge ‘Milan Begović’ (nazvanom po poznatom književniku iz Vrlike) gdje se nastoje očuvati običaji i njegovati tradicija. Vrličko odnosno nijemo kolo je narodni ples koji se najčešće izvodi u Zagori. UNESCO je uvrstio nijemo kolo u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Vrlika je oduvijek bila trgovačko središte, mjesto gdje se tržilo poljoprivrednim proizvodima iz sela oko nje. I danas su ta sela usmjerena prema Vrlici, prije svega Podosoje, Kukar, Garjak, Vinalić, Ježević, Kosore, Cetina, Kijevo, Civljane, Maovice i Otišić. S druge strane Peručkog jezera nalazi se selo Koljane, ali to su samo ostaci negdašnjeg najplodnijeg i najbogatijeg sela vrličkoga kraja. Veći dio je potopljen šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, zajedno s kućom gdje je djetinjstvo proveo književnih Dinko Šimunović.
U tom plodnom polju uzgajala se pšenica, raž, ječam, proso i kukuruz. Razgovaramo s mnogim starijim Vrličanima i pitamo ih što su jeli kad su bili mali, a odgovor je često isti: kupus i krumpir, raštika i ponekad suho ovčje, kozje ili svinjsko meso. Danas nam od tih jela cure sline, ali se nekad smatrala sirotinjskom hranom, baš kao i poznati vrlički uštipak. Osim toga, mnoge su kuće imale kruške, jabuke i šljive, a brigu o tim lokalnim sortama još vodi Ante Budiša koji živi na obalama jezera. Nekoć je Vrlika bila poznata po sadnji konoplje, lana, duhana i duda, za potrebe tekstilne i duhanske industrije, te svilarstva. Sve je to odavno potisnuto i tek živi u zapisima povjesničara i etnografa.
Vrlički užitak kod Ante Budiše
Ljepoti Dalmatinske zagore uvelike pridonosi Peručko jezero. Na obalama ovog velikog umjetnog jezera nalaze se zaseoci koji uživaju u predivnim pogledima i doživljajima prirode, a možda su najveći sretnici oni u apartmanima Ante Budiše koji sprema i tradicionalna jela vrličkog i dalmatinskog podneblja u svojoj konobi. Neizbježno smo ga posjetili i uživali u razgovoru, gostoprimstvu i okusima s obiteljskog seoskog gospodarstva.
Iako u dobroj klimi, vinogradarstvo u Vrlici nema tako dugu tradiciju kao drugdje u Dalmaciji. Postojeći vinogradi obično su bili obiteljski, podignuti radi vlastitih potreba uživanja u vinu. Kada se vinograd okopava ili u vrijeme berbe ili trganja grožđa, skupi se obitelj i prijatelji, što je po staroj navadi i povod veselju. Obično se grožđe trga oko Rožarice, početkom listopada. Od mošti se radi mlado vino koje se u Vrlici zove slačica, a od ostataka tropa se peče rakija. Danas nema mnogo komercijalnih vinara u Vrlici, osim Cvitka Teskere, čiji su vinogradi u Kijevu, a vinski podrum i vinarija u Vrlici.
U samom središtu Vrlike nalazi se vinarija Teskera. Žedni putnici ju mogu upoznati kao prvu atrakciju ovoga gradića jer se nalazi tik do autobusnog kolodvora, otvarajući vinoljupcima lijep uvid u tradiciju vinarstva podno Dinare. Dočekuje nas vlasnik vinarije Cvitko Teskera, Kijevljanin koji se među rijetkima vratio vinarstvu kao gospodarenju škrtom zemljom u svom kraju. S ponosom svoju vinariju naziva suvremenom u prastarom krškom kraju.
Na kršnim pašnjacima i obroncima Svilaje, Dinare i Debelog brda od pamtivijeka žive velika stada ovaca i koza, uz poneku kravu, sve manje volova, ali i konja. Ovo je nekoć bio najunosniji dio vrličkoga gospodarstva, kao i okosnica današnje gastronomske ponude. Peka je i dalje najpoželjnije jelo, ravnopravno posvećena janjetini i svinjetini, no ni perad ne zaostaje, osobito tuka i pivac.
Iz nešto južnijeg Sinja utječu okusi arambašića, sarmi od miješanog mljevenog mesa bez riže, bez kojih je nezamisliva božićna trpeza. U posnim danima, ali i iz samog užitka, priprema se domaća pastrva iz Cetine ili bakalar. Režu se pršuti i pancete, a ako želite iskusiti pravo seosko jelo, onda je to pura, kukuruzna kaša, prelivena varenikom ili kiselinom (ukiseljeno mlijeko). U planini su se radili sirevi u dvije vrste. Mladi i nesoljeni sir iz drvenog kalupa (zdilice) i soljeni sir pohranjen i sasušen u mišinama. Ovaj drugi je osobito popularan jer ima poseban oblik grudica, pikantnog je okusa i svima je poznat jednostavno kao sir iz mišine.
Tradicionalna domaćinstva i danas prave pogačice (sirnice), garitule, te padišpanja kao vrlički narodni kolač. Djeca su znala uživati u bulama, raspucanim zrnima kukuruza, poznate kao gradske kokice. No, gastronomski užitak bez premca je vrlički uštipak. Kušali smo ga na nekoliko mjesta, uključujući kod višestrukog prvaka u međunarodnom natjecanju u pravljenju vrličkih uštipaka.
Direktorica Dijana Maras nam govori: ‘Svatko tko dođe u Vrliku mora probati vrlički uštipak, koji je naša delicija po kojoj se svi ponosimo. Tu je i pršut, sir, jela ispod peke, a imamo i vrličku pogaču. Ove godine se održava Deveto svjetsko natjecanje u spremanju vrličkog uštipka. Svi se vole pohvaliti svojim uštipcima, ali neki moraju biti i najbolji. Žiri čine naši sugrađani koji su najkompetentniji za donošenje odluke o pobjedniku. Obično bude između deset i petnaest ekipa, većinom po dvoje. Uzorci uštipaka se odnosi pred žiri koji pazi na izgled, boju, slanoću, hrskavost, je li pečen na masti ili ulju.’
Česma je slikovit park iz 19. stoljeća gdje izvire jedan od brojnih pritoka rijeke Cetine. Kao mjesto okupljanja, imala je veliku važnost u životu Vrličana i nadahnula je književnika Milana Begovića da upravo oko te Česme piše libreto za najpopularniju hrvatsku operu ‘Ero s onoga svijeta’. Stoga je vrlo prikladno da se restoran u tom parku, jedini u Vrlici, nazove ‘Ero’, a još je prikladnije da ga vodi obitelj Lelas koja je u nekoliko navrata osvojila prvo mjestu u svjetskom natjecanju pripremanja vrličkih uštipaka!
Dolazak u ovo mjesto između kamenih ravnica ispod Dinare i plodnih polja Cetinske krajine donosi gušte originalnih okusa, gostoljubivih ljudi i predivnu prirodu.
Komentari (2)
Hi everyone!