Pavo Orepić, ugledni znanstvenik iz Ploča sa
švicarskom adresom, već je drugi put ove godine zahvaljujući svojim znanstvenim
dostignućima, ‘osvanuo’ u New York Timesu. Sa svojim je timom sa sveučilišta
École polytechnique fédérale de Lausanne (EPFL), na kojem je doktorirao
kognitivne neuroznanosti, naime, napravio novi korak u istraživanju
auditorno-verbalnih halucinacija. 

Pojednostavljeno rečeno, u laboratoriju su uspjeli simulirati
inače vrlo apstraktno čujenje nepostojećih glasova koji se osobito vežu uz
pacijente s dijagnozom shizofrenije, no koji se pojavljuju čak i u općoj
populaciji. Ključna je poruka koju su pritom gradili da su svi mehanizmi koji
se javljaju u shizofreniji, odnosno oni koji uzrokuju halucinacije prisutni u
svakom mozgu, ali su iz nepoznatog razloga naglašeni upravo kod pacijenata.

Dvije su vodeće teorije o potencijalnim razlozima, koje su
obuhvatili eksperimentom. Osmislili su robotski proces kojim su ih testirali, a
kojim su uspjeli isprovocirati zdrave ljude da kažu da su čuli glas koji
zapravo ne postoji.

Orepić vjeruje kako je New York Times zaintrigiralo to što su uspjeli simulirati kompleksan psihijatrijski simptom kod zdravih ljudi pod kontroliranim laboratorijskim uvjetima, i to koristeći tehnologiju, te
ponajprije zašto ima potencijal široke primjene.

‘Za ovakve stvari, nažalost, nema lijeka. Da bismo mogli nekome
pomoći u suzbijanju halucinacija, prvo ih moramo razumjeti. Mi smo išli
obrnutim putem – simulirali smo kod zdravih ljudi ono što se događa pacijentima
da bismo jednog dana možda mogli utvrditi što se događa u njihovim glavama’, obrazložio
nam je.

Što navodi studija?

U studiji koju je objavio časopis Psychological Medicine konstatirali su kako
se izvor halucinacija vjerojatno krije u načinu na koji mozak obrađuje
kontradiktorne signale iz okoline. Testirali su prethodno spomenute dvije
prevladavajuće teorije koje nalažu da do njih dolazi zbog nedostataka u
samonadzoru ili kao rezultat podražaja kod ljudi koji imaju snažne reakcije na
vanjske podražaje, i to tako što su razvili proces koji inducira smetnje
samonadzora. Preciznije, osmislili su robotski uređaj koji ‘bocka’ sudionika,
pri čemu mu se puštaju zvukovi, među kojima glasovi – uključujući
vlastiti. 

Ispostavilo
se da je postupak kod zdravih sudionika rezultirao fenomenom nalik
auditivno-verbalnim halucinacijama. Češće su čuli glasove u slučajevima kad je
postojala zadrška između pritiska na gumb i bockanja, nego kad je ona izostala. 

‘Svi
haluciniraju s vremena na vrijeme, pri čemu su neki ljudi tome skloniji.
Recimo, kada ste umorni, to će se češće događati. Rezultati naših studija idu u
prilog tezi da halucinacije nastaju zbog otežanog prepoznavanja vlastitih
postupaka kao i zbog očekivanja određenog ishoda’, pojasnio je dr. Orepić, a
prenio New York Times koji je posvetio članak
njegovoj studiji. 

Dakle, kako i stoji u zaključku studije, znanstvenici su
pokazali različite vrste senzomotorne stimulacije mogu selektivno izazvati lažne
glasovne percepcije, da stimulacije koje potiču osjećaje povezane s prisutnošću
druge osobe dovode do više prijava drugog glasa te su učinak dodatno povezali
sa sklonošću zabludama. Rezultati do kojih su došli, također su naglasili,
ujedno bacaju novo svjetlo na fenomenologiju auditorno-verbalnih halucinacija
zato što pružaju eksperimentalnu potporu za oba istaknuta tumačenja prikazujući
ga kao hibrid između nedostataka u samonadzoru i hiperpreciznih prethodnih
iskustava. 

Prethodni znanstveni doprinos Pave
Orepića

O Pavi Orepiću i njegovom timu naveliko se već pisalo kako u
Hrvatskoj i tako i u svjetskim medijima u prvom dijelu ove godine kada su došli
do otkrića slušalicama koštane provodljivosti – uspjeli su pokazati da slušanje
glasova kroz kosti lica olakšava razlikovanje vlastitog glasa od tuđega – čime
su doprinijeli razumijevanju uzroka haluciniranih glasova – koji se učestalo
pojavljuju kod pacijenata s dijagnozom shizofrenije – a potom i njihovu
suzbijanju. 

‘Da bismo provjerili
je li doista razlog zašto sebe ne prepoznajemo koštana provodljivost,
eksperimentom smo puštali ljudima glasove kroz kosti i kroz zvuk. Ispostavilo
se da uistinu ljudi sami sebe bolje prepoznaju kad se čuju kroz te slušalice’,
kazao je tada Orepić, što je objavio Dalmatinski portal. 

Valja
istaknuti i kako su brojna postignuća ovog postdoktoranda itekako su prepoznata
u znanstvenim krugovima. Primjerice, njegov je doktorat bio nominiran za
najbolji doktorat godine, zapažen je i na svjetski poznatom natjecanju ‘My thesis in 180
seconds’, na kojem je osvojio nagradu u predstavljanju doktorata neznanstvenoj
publici..