Don Roko Kaštelan progovorio je o temi ‘Što će mi Crkva’ na prvom susretu Hrvatskog nadzemlja u ovoj kalendarskoj godini. Zbor mladih župe Gospe u Siti iz Strožanca glazbeno je animirao susret.

Hrvatsko nadzemlje pripremilo je i detaljan izvještaj s predavanja. Prenosimo ga u cijelosti:

‘Bivši župni vikar župe Gospe od Otoka iz
Solina svoje predavanje započeo je činjenicom da Isus ne bi osnovao Crkvu i dao
nam je da nam ne treba. Crkva je mjesto gdje pronalazimo Krista, sebe i istinsku
sliku o sebi. Isus nam je dao sve što nam je potrebno da možemo živjeti do
vječnosti. Jedino što nam je istinski potrebno možemo pronaći u Crkvi. Treba
nam Kristova Crkva. Krist je ponajprije osnovao Crkvu kako bismo dijelili ono
što nam je on darovao – život vječni. Ako ostanemo površni i ako Crkva ostane
konzumerizam, onda ona nema smisla. Duša koja razmišlja samo o onome što
trenutno ima i ne razmišlja o nebu – ne može postići nebo.

Crkva na nesavršen
način želi prikazati ono što je savršeno i što će jednoga dana doći. Crkva je i
sveta i grešna; sveta jer joj je Krist glava, a grešna jer je sastavljena od
svih nas. Nevjernik nikad neće biti zadovoljan s Crkvom, nego svi trebamo biti
zadovoljni s onim što Bog očekuje od nas i ako to u potpunosti živimo – postići
ćemo kraljevstvo Božje. Bog neizmjerno ljubi svakoga čovjeka i to daruje
svakome od nas – da nastavimo po Njegovom primjeru. Svećenik više nema glavnu ulogu, svi se s njime izruguju. Svijet je nadišao ono što je Crkva nekada bila.
Crkva je svjedočka: hoda ovim svijetom i svjedoči Kristovu ljubav koju
ima za ovaj svijet. Takav postupak, kako ističe don Roko, nije lak jer moramo izaći iz svoga komfora i
izložiti se. Zbog grijeha svakoga od nas drugi su počeli
vrijeđati Crkvu. Svi smo mi Crkva. Nisu samo svećenici Crkva – narod Božji je
Crkva, koji je poslan raditi na zasluživanju neba, poručio je predavač prepunoj
velikoj dvorani. 

U rad s mladima treba puno uložiti jer su nestalni. To
nije kritika nego činjenica. Mladi traže dostupnost, da mogu doći u bilo kojem
trenutku. Crkvu ne treba prilagođavati jer ona ima dovoljno bogatstva za sve nas.
Ljudima nedostaje iskustvo živoga Boga. Nemamo potrebu za žrtvom, za izaći iz
kuće. Zaboravljamo da su ljudi prije umirali i da su svoje živote davali za
Crkvu, a mi danas izbjegavamo teškoće i žrtve, naglasio je. Kad nam je teško,
bježimo i tražimo izlaz. Isus nije bio čarobnjak nego je ulazio u ljudsku
patnju. To je poslanje Crkve – da ulazi u ljudsku patnju. Crkva je osjećanje
privrženosti. Mi se trebamo pokrenuti i uzeti stvar u svoje ruke. Bog nas odgaja
u tome što jesmo. Nemojte se umoriti od Boga, istaknuo je mladima. Ako se Bog
nije umorio od nas i od naših grijeha, nemojmo ni mi od Boga. 

Danas o Crkvi
slušamo samo ono što je negativno. Rijetko se čuje nešto pozitivno, posebice u
medijima. Crkva je ključna u moralno-etičkim pitanjima. Moralni život te može
spasiti od nevolja, ali samo te krv Kristova može spasiti od pakla, istaknuo
je predavač misao jednoga od poznatih mislilaca. Svi smo pozvani na svetost i
to je temeljni poziv svih nas. Važno je da ovom svijetu pokazujemo
da smo kršćani. Ključno je biti hrabar, otpuštati kočnice, ne ulaziti u kutije,
ne prilagođavati se svemu. Mi moramo zajedno sudjelovati u stvaranju Crkve. Župa
nema smisla ako svećenik i narod ne rade zajedno. Zajedno živimo u Crkvi i
primajmo što nam je potrebno kako bismo jednoga dana mogli živjeti vječno. Neka
sve naše bude usmjereno prema nebu.

U drugom dijelu razgovora s predavače, don Roko je
posvjedočio: ‘Dok sam bio Torcidaš, Crkva nije imala glavnu ulogu u mome
životu. Kako sam se približavao Crkvi, tako sam se udaljavao od Torcide. Što
sam više ljubio Crkvu, manje sam ljubio Hajduka.’ Ne postoji osoba na ovom
svijetu koja živi sama. Crkva nam može dati i zajedništvo. Mnoštvo bogatstava
koje čovjek može primiti dolazi upravo od Crkve. Na pitanje je li Nadzemlje dobar
glasonoša Božje riječi, don Roko je odgovorio: ‘Nadzemlje je dobar glasonoša
Božje riječi. Crkva je bogata različitim karizmama i talentima, sastoji se od
ljudi koji su originalni jer nas je Bog tako stvorio – svatko je od nas original.
Nadzemlje ima posebno mjesto u Crkvi i našoj nadbiskupiji.’

Slobodna volja sastavni je dio ljudskoga života i svatko
od nas ima potpunu slobodu živjeti i raditi što hoće. Osoba te u svojoj slobodi
ljubi, tako i Crkva – svaki put riskira kad ljubi svoj narod. Juda je imao sve
na stolu, mogao je birati, a izabrao je izdaju. Tako i Crkva: sve nam nudi, a
mi imamo slobodu izabrati što želimo. Bog je nemoćan pred nama u trenutku hoćemo
li mu uzvratiti ljubavlju na ljubav. Bog se neizmjerno brine za nas.

U nastavku razgovora s predavačem, don Roko je istaknuo
nekoliko misli: ‘Imam pravo birati gdje ću ići na misu. Podržavaš svoju župnu
zajednicu, ali s vremena na vrijeme možeš poći negdje drugo. Nakon lošeg
iskustva na ispovijedi, ljudi znaju stvoriti pogrješnu sliku o sakramentu
ispovijedi. Svećenici su toliko naviknuli na grijehe da ih ne pamte. Važno je
ispovijedati se. Ne može se pretjerati u molitvi i u odlascima na svetu misu – to je isto kao da postavimo pitanje može li se nekoga previše ljubiti i
voljeti.’

‘Ključna stvar je govoriti drugima što je Bog učinio u
tvome životu. Svi smo mi ranjeni, svi imamo neku traumu i svi tražimo ljubav.
Većinom su naši grijesi oni u kojima pokušavamo pronaći to što tražimo. Ključno
je svjedočiti što je Bog učinio u tvome životu i sigurno će biti uspjeha. Moj
pogled na Crkvu temelji se na nekom čovjeku ili na nekoj situaciji – to ne može
biti mjerilo. Mjerilo Crkve je ono što ona zaista jest, a sve ostalo dodatak je koji mi svojim trudom stvaramo. Radost u vjeri je znak da smo spašeni:
Isus je došao radi nas i radi našega spasenja’, osvrnuo se predavač u odgovoru
na jedno od pitanja.

Na pitanje što bi htio promijeniti u Crkvi, don Roko je
odgovorio ‘sebe.’ Bog nije protiv nas ni protiv naših želja. Obitelj danas
više nema toliko utjecaja na mlade i na njihov život. Na društvenim mrežama ima
svega i svatko na njima govori, daje savjete, propovijeda. Tu je puno loših
stvari. Današnja vjera je dostupnija, pogotovo na društvenim mrežama, ali je
upitna njezina kvaliteta u odnosu na tradicionalni način primjenjivanja vjere.

U svojem obraćanju mladima pozvao ih je: ‘Dođite, krenite,
probajte. Crkva vas treba. Crkva treba svećenika. Ako vam treba pomoć, ja sam tu,
ja ću vam pomoći.’ Biti svećenik znači umrijeti. Kad gledamo Isusa i njegov život,
uvijek je bio u problemima. Biti svećenik je možda nešto najteže u životu, a s
druge strane i najljepše u životu. Pokažite župniku da ste živi, to uvijek pali.
Trebate se osobi približiti da biste joj mogli nešto ponuditi. Dajte župniku do znanja
da netko misli na njega.

Na
pitanje ‘Solin ili Trogir?’ bivši župni vikar župe Gospe od Otoka iz Solina i
trenutni trogirski župnik šaljivo je odgovorio: ‘Sad sam u katedrali. Mama, uspio sam!’

Na samom kraju don Rokova obraćanja poslana je poruka
mladima: ‘Prije svega: Bog vas ljubi i to je najveća istina koju možete ponijeti svojim kućama. Bog računa na vas. Nemojte sebe smatrati nedostojnima i
nepotrebnima, da ne možete ništa učiniti, nego pokušajte Bogu dati sebe. Malo
toga imamo: malo vrlina, puno grijeha. Ali i to malo šta imamo trebamo mu dati.
Sve će doći na svoje kad i drugima kažete da ih Bog voli, a kad Bog voli, voli
najviše”.

Susret je obogaćen dramskim i videouracima te
organizacijom Hrvatskoga nadzemlja te zaključen prigodnom don Rokovom
meditacijom. Sljedeći susret Hrvatskog nadzemlja održat će se 19. veljače pod
naslovom ‘Srcolov(m)ka.’