Danas 55. rođendan slavi proslavljeni hrvatski nogometaš Alen Bokšić.

Prve nogometne korake napravio je u svom Zmaju iz Makarske, no vrlo brzo preselio se na Poljud. U Hajduku je već sa 17 godina dobio šansu zaigrati za prvu momčad. Bilo je to protiv Crvene zvezde. Na klupi Hajduka sjedio je Marin Kovačić koji je iznenadio svih postavljanjem u prvu momčad Bokšića, a na klupi je ostavio Miloša Bursaća. Utakmica je završila podjelom bodova (2:2), a nakon tog susreta uprava Hajduka angažirala je bugarskog trenera Ivana Vucova, dok je Kovačić vraćen u omladinski pogon.

Mnogi navijači Hajduka najviše pamte njegov pobjednički pogodak u finalu kupa Jugoslavije protiv Crvene zvezde 1991. godine. Hajduk je usred Beograda slavio sa 1:0 i stigao do posljednjeg trofeja u Jugoslaviji protiv jedne od najboljih europskih momčadi u tom trenutku. Ta mu je utakmica odredila karijeru…

– Puno stvari se u životu dešava slučajno, tako se dogodilo da je Marseille došao gledati Zvezdu, a usput su vidjeli mene – ispričao je Bokšić.

Iz Hajduka je otišao u Cannes, no tu sezonu neće dugo pamtiti. Zbog problema s ozljedama odigrao je samo jednu utakmicu, a onda je sezonu kasnije potpisao za Marseille. Već u prvoj sezoni bio je najbolji strijelac francuske lige, a te je sezone osvojio i Ligu prvaka. Marseille je u finalu bio bolji od Milana.

Slijedio je odlazak u Lazio, a nakon toga i Juventus.

Iz Juvea se opet vratio u Lazio. Karijeru je završio na Otoku, potpisao je za Middlesbrough. Posljednji susret za engleski klub odigrao je u siječnju 2003., a 1. veljače iste godine obznanio je kraj karijere.

S Lazijom i Juventusom osvojio je talijansko prvenstvo, s Marseilleom Ligu prvaka, a dobio je i nekoliko individualnih priznanja. U Francuskoj je 1993. proglašen najboljim stranim igračem u ligi, a nagradili su ga i navijači Middlesbrougha za najboljeg igrača u sezoni 2000/2001. U poretku za Zlatnu loptu 1993. bio je na četvrtom mjestu iza trojice velikana; Roberta Baggija, Dennisa Bergkampa i Erica Cantone.

Za reprezentaciju Hrvatske Bokšić je debitirao 25. lipnja 1993. u prijateljskom susretu s Ukrajinom. Zbog ozljede nije bio dio generacije ‘vatrenih’ koja je 1998. osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Za reprezentaciju Hrvatske ukupno je odigrao 40 susreta i pritom postigao deset golova.

Za Bokšića se veže i jedna zanimljiva anegdota dok je pohađao akademiju Hrvatskog nogometnog saveza za dobivanje trenerske licence. Svi polaznici moraju se prvog dana predstaviti, a Bokšić je tom prigodom rekao;

– Ja sam Alen Bokšić. Igrao sam u Hajduku i nekim manjim klubovima. Nadimak mi je Boka i Boka legendo, a ovdje sam jer želim opet biti Alen Bokšić.

Nakon igračke karijere vrlo kratko bio je u Hajduku 2007., a za vrijeme izborničkog mandata Igora Štimca bio je jedan od članova stožera.

Nakon završetka karijere je kazao:

– Ja sam osvojio dosta trofeja, značajnih trofeja, između ostalog Ligu prvaka i Interkontinentalni kup, ali mogu iskreno reći da mi to nije toliko važno koliko prvi trofej s Hajdukom. Ipak sam počeo u Hajduku, to je moj klub, a Kup iz 1991. je prvi i jedini trofej kojega sam osvojio u bijelom dresu, tako da on zauzima posebno mjesto u mojim uspomenama.