Emir Džinović, prijatelj i poslovni partner trostrukog ubojice Nermina Sulejmanovića u videorazgovoru za Dnevni Avaz otkrio je što je pisao ispod komentara uživo snimljenog ubojstva te kako je došlo do toga da on ode po bebu.

Tvrdi da nije podržavao ubojicu te da njegove poruke nisu bile poruke podrške i da su izvučene iz konteksta. ‘Bujrum, brate’, to mu je poštapalica, a kaže kako su poruke išle toliko brzo da se izgubio kontekst njegovih poruka.

‘Radio sam s njim. Obiteljski sam čovjek. Imam dvoje djece. Ovo što se dogodilo ne opravdavam, ovo ni životinje ne rade. Mene je stid što sam tog čovjeka ikad poznavao. Osjećam se izigrano, nemam riječi za ovo što je uradio. Mi se poznajemo cijeli život, proveli smo djetinjstvo zajedno, srednju školu. On je kasnije otišao svojim putem, ja svojim’, ispričao je Džinović.

‘Nemoj brate, molim te, što ti je’, te sam poruke slao, ali je između njih bilo puno drugih poruka i izgubio se smisao. ‘Nikad neću podržavati nasilje’, dodao je.

Onda je prepričao kako je otišao po bebu.

‘Rekao da imam pola sata ili će dijete umrijeti’

‘Prvo me otac probudio i rekao da se nešto dogodilo. Ja sam ustao, vidio sam poziv od Nermina. Rekao je da upalim Instagram i prekinuo. Otišao sam na Instagram. Što je on napravio, to je životinjski čin.

Kad je završio live, nazvao me i pitao – hoćeš li uzeti moje dijete? Pristao sam, rekao mu da ništa ne napravi djetetu. Rekao mi je da dođem u roku od pola sata ili će dijete umrijeti, dijete se liječi u turskoj bolnici, nije primilo terapiju i svaka sekunda je važna’, plače Džinović dok prepričava.

Kaže da je s ocem otišao u policijsku stanicu, a onda s policijom do lokacije koju mu je Sulejmanović poslao. Tamo je uzeo bebu u ruke i pobjegao u šumu.

‘Kad smo došli, činilo nam se da dijete nepomično leži, onda smo čuli zvuk. Uzeo sam je i pobjegli smo u šumu, ja i policajci i čekali smo da dođe auto po nas’, ispričao je.