Zaštićena područja čine temelj očuvanja biološke raznolikosti, ali njihova zaštita i upravljanje često su neujednačeni, posebice kada je riječ o morskim ekosustavima. Iako mora i oceani pokrivaju više od 70 % površine Zemlje te predstavljaju ključnu podršku ljudskom društvu, zdravlju i gospodarstvu, njihova zaštita zaostaje za onom na kopnu.
Podaci ukazuju da je svjetska pokrivenost zaštićenih morskih područja tek nešto iznad 8 %, što je upola manje u odnosu na kopno, koje je oko 16 %. Ova neusklađenost posebno dolazi do izražaja u svjetlu ostvarivanju ciljeva EU Strategije o bioraznolikosti do 2030., prema kojima bi 30 % mora trebalo staviti pod zaštitu i 10 % pod strogu zaštitu te uspostaviti učinkovito upravljanje u svim tim zaštićenim morskim područjima. Za ostvarivanje tih 30 % zaštite potrebno je uspostaviti minimalno još 4 % za kopnena i 19 % za morska područja. Što se tiče stroge zaštite, u EU je tek 3 % kopnenih i manje od 1 % morskih područja svrstano u tu kategoriji. Hrvatska je prema dosadašnjim podacima, nažalost, još daleko od ovih ciljeva.

Stoga je uspostava zaštićenih područja tek prvi korak u borbi protiv gubitka bioraznolikosti i klimatskih promjena. Ključ za stvarnu zaštitu leži u stručnom i odgovornom upravljanju, koje ne samo da čuva prirodu i njezine ekosustave, nego osigurava i održivi razvoj te podržava kulturne vrijednosti. Bez tih nastojanja, granice zaštićenih područja ostat će tek crte na karti, a priroda unutar njih neće dobiti priliku za oporavak i dugoročno očuvanje.
Iako je Hrvatska kroz zakonodavni okvir i uspostavu mreže Natura 2000 napravila značajan korak prema očuvanju prirode, nedavno provedena analiza u sklopu EFFICIENTN2K projekta (Interreg Italy – Croatia) ukazuje na značajne izazove u provedbi zaštite i nadzora u obalnim i morskim područjima.

Sunce je u sklopu projekta, čiji je cilj unaprijediti suradnju među institucijama uključenim u kontrolu i nadzor zaštićenih područja, donijelo je detaljnu analizu trenutnih slabosti sustava zaštite i predložilo konkretne mjere za njegovo unapređenje. Unatoč dobro postavljenom pravnom i institucionalnom okviru, nedostatci u koordinaciji, regulaciji, resursima i svijesti o važnosti zaštite prirode jasno ukazuju na potrebu za sveobuhvatnim promjenama.

Slabosti u sustavu zaštite

Analiza je pokazala da nedosljednosti u sudskoj praksi, blage kazne za prekršaje protiv prirode i regulatorni nedostaci u nacionalnom zakonodavstvu ugrožavaju učinkovitost zaštite. Iako su zakoni formalno usklađeni s europskim standardima, njihova primjena često je otežana slabim inspekcijskim nadzorom, zastarjelim propisima i neujednačenim prostornim planiranjem, posebice u odnosu na nautički turizam i ribarstvo. Ograničeni resursi, uključujući nepostojanje jasnih protokola i manjak osoblja nadležnih tijela također otežavaju provođenje mjera zaštite, dok nedostatak koordinacije među sektorima, koji uzrokuje kašnjenja u pravovremenom djelovanju, dodatno pridonosi problemu. Primijećena je i niska razina svijesti javnosti i stručnjaka o posljedicama zločina protiv prirode.

Posebno je istaknuta situacija u morskim zaštićenim područjima, gdje pritisci poput ribolova, sidrenja i turističke infrastrukture ugrožavaju osjetljive morske ekosustave. Narušavanje staništa poput livada posidonije ili smanjenje populacije morskih vrsta jasno ukazuje na potrebu za proaktivnim i strateškim pristupom u zaštiti morskog okoliša.

Preporuke za unaprjeđenje sustava zaštite

Kako bi se odgovorilo na ove izazove, Sunce predlaže niz konkretnih mjera usmjerenih na jačanje nadzora i provedbe zaštite u zaštićenim morskim područjima. Prije svega, potrebno je uspostaviti bolju koordinaciju među institucijama pomoću jedinstvenih protokola i baze podataka koje omogućuju bržu reakciju i transparentniju suradnju. Također, razvoj nacionalne strategije za suzbijanje zločina protiv prirode s jasno definiranim ciljevima, rokovima i podjelom odgovornosti ključan je korak prema sustavnijem pristupu zaštiti prirode.
Uvođenje dosljednih sudskih praksi, ali i proaktivnih mjera nadzora, poput redovitih patrola i upotrebe naprednih tehnologija, moglo bi značajno unaprijediti upravljanje zaštićenim područjima.
Uz to, naglašava se potreba za edukacijom svih ključnih dionika, od inspektora i čuvara prirode do sudaca i državnih odvjetnika, ali i šire javnosti, kako bi se podigla razina svijesti o važnosti očuvanja prirodnih resursa.

Hrvatska i Italija: Primjer suradnje u zaštit Natura 2000 područja

EFFICIENTN2K projekt pokazao je kako međunarodna suradnja može doprinijeti učinkovitijem nadzoru i zaštiti prirode. Zajedničke radionice i akcije provedene u Hrvatskoj i Italiji identificirale su slične izazove u upravljanju Natura 2000 područjima, ali i naglasile potencijal zajedničkog djelovanja. Razmjena znanja i iskustava između dvije zemlje može poslužiti kao model za unaprjeđenje upravljanja zaštićenim područjima i postavljanje temelja za održivo očuvanje prirode.

Rezultati ove analize koristit će se za razvoj novih projekata i strategija s ciljem povećanja učinkovitosti zaštite prirode u morskim i obalnim područjima. Samo sustavnim pristupom, koji uključuje suradnju svih dionika i ulaganje u edukaciju i resurse, možemo osigurati očuvanje prirode za buduće generacije.