Prije godinu dana posjetili smo splitski klub koji radi s djecom s poteškoćama u razvoju. Tamo su nas dočekali Max, Leon, Dora, Nora, Lorena i Nera sa svojim trenericama Marijanom Majom Mišković Hasanbegović i Anteom Ćurin. Iako ni jedan početak nije lagan, godinu dana nakon judo klub osoba s invaliditetom ‘Yuki’ broji čak 34 člana, a sinoć su svečano obilježili svoj veliki dan.

– Naša ljubav za judo kao sport je tolika da smo prije osnutka našeg kluba četiri godine dobrovoljno radili s dva dječaka s cerebralnom paralizom. Zbog njih smo odlučili otvoriti ovaj, za Split, jako poseban klub. Kako je judo proglašen najboljim sportom za razvoj djece i mladih od strane Unicefa, jasno vam je da je isto toliko benefiti u njemu i za osobe s invaliditetom – govori nam Ćurin koja je smatra kako je rad s djecom s invaliditetom poseban.

– Svakako pristaje glavna i svakodnevna misao vodilja oca juda Jigoro Kana koja glasi ‘Nije bitno biti bolji od drugih, već od jučerašnjeg sebe’ – dodala je.

Članovi kluba su s različitim poteškoćama kao što su cerebralna paraliza, spina bifide, slijepi i slabovidni, gluhi, djeca iz spektra autizma, djeca s Downovim sindromom, Phelan Mcdermid i Williamsov sindrom te mnogim drugim dijagnozama. 

– Među djecom su neka i koja su kroz sportska natjecanja ostvarili jako zapažene rezultate. Upravo smo posvećeni intenzivnom radu s Jelenom Brešković, te se nadamo sudjelovanju na paraolimpijskim igrama u Parizu. Sada nam predstoje natjecanja za skupljanje bodova za paraolimpijsku normu – ponosno će trenerica Maja, koja je i sama osvajačica prve hrvatske judo medalje na velikim natjecanjima.

Čelnice kluba trenutno rade na iznimno važnom i inovativnom projektu s poliklinikom Doctus.

– Stvaramo atmosferu punu razumijevanja, ne samo prema djeci već i prema njihovim roditeljima. Ovaj projekt nam puno znači jer je to jedna od naših inicijalnih želja, da roditelji djece koja pohađaju judo imaju zajedničke terapije dva put mjesečno. Tamo bi mogli podijeliti vlastita iskustva, bol, sreću i sve što u tom trenu osjećaju – navode nam Antea i Maja.

Najvažniji, ujedno i najposebniji, dio rada našeg kluba je inkluzija koju stvaraju s djecom iz sestrinskog judo kluba Tori. Oni im pomažu u radu s djecom s invaliditetom kao i volonteri bez kojih ovaj projekt ne bi mogao postojati. 

– Na taj se način naši članovi osjećaju ravnopravni, grade samopouzdanje i doživljavaju se kao istinski sportaši. Kroz timsku suradnju, djeca uče važne socijalne vještine poput komunikacije, poštovanja različitosti, dijeljenja i rješavanja konflikata, hrabrosti, poštovanju, časti, što su ujedno i osobine koje njeguje judo moralni kod – zaključile su ove Splićanke koje su ponos grada.

Djeluju kao sportska udruga, što znači da nemaju nikakvih izvora financiranja, osim članarina i nekolicine sponzora članarina djece članova kluba. 

– Naša zamisao od početka kluba je da članovi nemaju obvezu plaćanja članarine, već da svaki član ima svog sponzora koji bi plaćao njegovu članarinu u iznosu od 40 eura mjesečno. Trenutačno je to prepoznalo desetak sponzora i ovom prilikom im se zahvaljujemo. Za nas je ovo ljubav i strast, ništa nam zato ne predstavlja prepreku, a za njih je ovo više od sporta. Ovo je mjesto susreta, druženja, pozitivne energije i puno ljubavi – navode nam naše sugovornice.

Svakoga dana, kako su nam ispričale, njihovi telefoni zvone sa željama roditelja da upišu svoju djecu u klub. Međutim, dok ne nađu dovoljan broj volontera koji bi pomagali i načina financiranja ne primaju nove članove. 

Rođendanskom slavlju prisustvovali su članovi, roditelji, judaši, simpatizeri kluba, kao i čelnik Sportskog saveza invalida grada Splita Hrvoje Kujundžić.

– Otvaranje ovog kluba je od velike važnosti za Split. Zadovoljstvo nam je što imamo ovakav klub unutar našeg saveza, a kojeg predano vodi osoba koja je ispisala povijest hrvatskog juda. Maja je prepoznala važnost uključivanja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u sport, a samim time ostvarili smo temelje za ispisivanje velikih životnih priča. Koliko su značajni govori i sama činjenica da u samo godinu dana okupljaju preko 30 članova. Čestitam im na dosadašnjem radu i želimo im puno uspjeha, a i dalje ćemo im biti na pomoć koliko budemo mogli – zaključio je Kujundžić. 

Ako želite i vi možete pomoći splitskom klubu Yuki, koji radi s djecom s poteškoćama u razvoju. Donirajte ih ili se priključite volonterskom radu, nećete požaliti. Za kraj ovog teksta ostavili smo najvažnije riječi jer je sve ovo važno jedino kada vidite njihovo zadovoljstvo i osmjehe. Članica kluba Dora Lovrić, koju hendikep ne može zaustaviti u željama, nije krila zadovoljstvo što se na samim početcima upisala na judo.

– Jedan od najboljih dana u životu mi je onaj kada sam se upisala na judo. Kao sport mi jako puno pomaže jer usporava moju bolest, cerebralnu paralizu i skoliozu, koja je jako velika, ali ne dam se. Judo mi pomaže da jačam mišiće. Često se trenerice šale da, ako nastavim ovako, će dobiti Hulka. Mama i tatu su zadovoljni, ne prestajem govoriti o judu i svaki tjedan s nestrpljenjem čekam srijedu kada nam je trening. Tata mi se bavi rekreativno hrvanjem pa se mi kod kuće skupa borimo. U judu uživam zahvaljujući Maji i Antei, zahvalna sam što sam vidjela plakat i došla na prvi trening – kazala nam je ova hrabra mlada djevojka, koja trenira i boćanje.