Otvorenje izložbe ‘Odjavna špica’ Marije Grazio je najavljeno za subotu, 7.10.2023. u 20.00 sati u galeriji Studio-21-, a može se pogledati do 21. listopada. Organizirana je uz podršku Grada Splita, Zaklade Kultura nova i Ministarstva kulture i medija RH. Kustosica izložbe je Neli Ružić.

‘Odjavna špica Marije Grazio treći je dio Smrtno ozbiljne trilogije. Dok kroz prva dva čina trilogije autorica razmatra banalizaciju smrti u medijskom i kulturološkom okviru, zaključni dio koji ovdje predstavlja ponajviše je autobiografskog karaktera, suočavanje s vlastitim iskustvom.

Zvuk pulsirajućeg oštećenog neonskog svjetla u čekaonici Doma zdravlja u Dubrovniku ispunjava cijeli prostor galerije. Video snimka smještena je u blizini fotografija snimljenih za vrijeme majčine bolesti ispod kojih se nalaze zapisi vremena izmjerenog unatrag: točni dani, sati i minute koji su protekli od okidanja fotografije do kraja života autoričine majke.

U Odjavnoj špici Eros i Thanatos se izokreću u odnosima završetaka.

Na samom ulazu/izlazu iz prostora galerije nailazimo na dva niza fotografija koje bilježe dvije ljubavi u formi sjedinjavanja u poljupcu i one istih tih osoba u situacijama kada je to što je postojalo iščezlo, mrtvo. Oba niza upotpunjavaju crne površine. U blizini fotografija nalazi se autoričin video portret koji svjedoči emocionalna stanja, tragove opustošenosti ali i prihvaćanje punoće ljudskog iskustva.

Još korak dalje u registru borbe s Thanatosom vode nas fotografije koje prate istjecanja vremena života autoričine majke. Veći dio fotografija prikazuje majku u vremenu bolesti, u vremenu težine i hitnosti ali i vremenu bliskosti u kojem je Marija brižno prati. Osim fotografija majke tu su i one zabilježenih prostora, ali i fotografije same autorice na razmeđu izbezumljenosti i čekanja. Digitalne fotografije snimljene mobilnim telefonom bilježe vrijeme preciznog trenutka kada je pritisnut okidač. Zabilješke su bez profesionalnih fotografskih pretenzija, u potrebi da se zadrži trenutak. U ovom slučaju osim što fotografijom zamrzava trenutak sadašnjosti, autorica mjeri i horizont budućnosti, odnosno proteklo vrijeme do kraja života. Taj pokret unatrag, vrijeme neizvjesnosti koja će u budućnosti postati precizno izvjesno (a koje je uostalom sada već u prošlom svršenom vremenu) vježba je kojom Marija Grazio istovremeno i ponavlja trenutak majčine smrti.

Fotografija je ovdje prečica između Sada i Onda koja nas posljedično vodi prema praznini nakon vremena. Kontrapunkt preciznog objektivnog vremena smrti i poslijevremenosti, povijesnog i dubokog vremena kojem se tim trenutkom pripada.

Precizno mjerenje, zbrajanje, oduzimanje matematičke su operacije kojima se pokušava suprotstaviti nemjerljivom kaosu, hladnim činjeničnim rezom suočiti se sa lomnošću života, učiniti smrt povijesnim činom. O čemu još govoriti kada više nema teksta, kada je riječ nemoćna? O preciznosti mjerenja nekom ljudskom mjerom. Jedinom izvjesnom u beskraju. Parafrazirajući Werner Herzoga: o tankom sloju leda nad dubokim oceanom kaosa i tame’, napisala je Neli Ružić.