Hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica te aktivistica Urša Raukar, odlučila je progovoriti o velikoj obiteljskoj tragediji, točnije samoubojstvo njezine majke, kao i pokušaju samoubojstva njezine sestre.

‘Ja imam to iskustvo, obiteljsko iskustvo. Sestra je pokušala suicid kada sam imala 14, išla sam u osmi razred osnovne škole, a njezina se, tako je najprije dijagnosticirano, manična depresija, pokazala kasnije kao težak oblik shizofrenije. Od brige za sestru, moja mama se razboljela i pala u tešku kliničku depresiju. Nakon nekoliko pokušaja počinila je samoubojstvo. Bila sam na prvoj godini Akademije’, kazala je Urša.

Zamjerala si je što te večeri nije bila kod kuće. ‘Nisam bila doma. U par ranijih pokušaja sam bila, i uspjela sam spriječiti. Elementarna činjenica da nisam bila doma, tu krivnju nikada nije oprala, ona je stalno tu, negdje straga prisutna. I ona pojačava osjećaj krivnje za sve, u bilo kojoj situaciji, stalno se osjećaš kriv, stalno se za nešto ispričavaš’, kazala je Urša u intimnoj ispovijesti za Telegram.

‘Tek sam s četrdeset godina, više od dva desetljeća od maminog suicida, shvatila da sam cijelo vrijeme živjela s iracionalnim, neosviještenim strahom da će me društvo odbaciti zbog psihičkih problema u familiji. Ne tražim samilost niti poseban tretman, ali tražim i molim da se ljudima poput mene, ljudima s iskustvom mentalnih bolesti ili suicida u obitelji, pruži ruka.

Da im se pokaže da ima smisla i da ima šanse. Zato preko vlastitog primjera želim pokazati koliko toga u Hrvatskoj ima, koliko ljudi, izravno ili posredno, pati od posljedica depresije i cijelog spektra problema poremećaja mentalnog zdravlja’, ističe Urša.

Glumica ističe da je okidač bila sestrina bolest, nakon čega je njezinu mamu preuzela potpuna nemoć i beznađe, kao i nesudjelovanje u svakodnevnom životu. To su obično prvi simptomi ovog stanja. Urša koncem upućuje na važnost pričanja o mentalnim bolestima, kao i na potražnju stručne pomoći u slučaju pojave nekog od simptoma.