Planinkovac ‘male’ tvrtke Craft spirits prije par dana okrunio se zlatom kao najbolje ocijenjeni pelinkovac na petom izdanju međunarodnog ocjenjivanja CROSPIRIT, i to već drugom medaljom u manje od pola godine otkada je ugledao svjetlo dana. Teško je i izbrojati koje je to po redu priznanje Ivi i Mihovilu Pranjiću koji su 2020. užitak ispijanja ponajprije gina pretvorili u svoju sada itekako uspješnu poduzetničku priču, čija je okosnica mala destilerija s velikim planovima. Destilacijom alkohola i slavonskih začina – kojima prenose iskustvo tradicije na moderan način – ne prestaju puniti medijske stupce. 

Foto: Craft spirits

Castrum London dry gin uvršten je u top 10 ginova na svijetu

Njihova su sva tri destilata – pored spomenutog Castrum London dry gin te Barrel aged gin – osvojila medalje na nedavnom USA Spirits Ratingsu u San Franciscu, za njih posebno izazovnom natjecanju uzmemo li obzir da je posrijedi prvo u SAD-u u koje su se upustili. 

‘Svako natjecanje, pa tako i ovo, daje dodatnu ‘težinu’ proizvodu, odnosno svi potencijalni kupci, ali i oni postojeći vole vidjeti da iza nekog proizvoda stoje medalje, posebice one koje se odnose na kvalitetu. USA Spirits Ratings specifičan je jer za medalju morate briljirati u tri kategorije – kvaliteti, pakiranju i vrijednosti za novac. Za svaki segment dobivate posebnu ocjenu od 1 do 100 i na kraju se uzima prosjek kao finalna ocjena. Castrum London dry gin i Castrum Barrel aged gin dosad su se sa svih natjecanja vratili s medaljama, a kako nam je Planinkovac na tržištu tek od travnja ove godine, poslali smo ga na njegovo prvo natjecanje i odmah se vratio s visokim srebrom’, kazala nam je Iva. 

Tijekom lockdowna u pandemiji koronavirusa unajmljeni stan na 14. katu nebodera u Zagrebu, u kojem su uživali sigurnost svojih tamošnjih radnih mjesta s diplomama u njenom slučaju Ekonomskog, a u njegovom slučaju Pravnog fakulteta, zamijenili su rodnom Slavonijom. Privremeni povratak u Kaptol, mjesto nedaleko od Požege, pretvorio se u trajnu, nadasve hrabru odluku kojoj su nadjenuli ime Castrum. Već se iz prethodno navedenog doima kako je imalo smisla utrošiti ušteđevinu namijenjenu kupnji stana u metropoli na otvaranje tvrtke i popratne izdatke, no potkrepljuje to i sve ono što se u međuvremenu zbilo.

‘Posebno bismo izdvojili LSC, London Spirits Competition. To je bilo prvo strano natjecanje na koje smo se prijavili prošle godine. Na natjecanje su poslani Castrum London dry gin te Castrum Barrel aged gin. Zanimljivo je kako u trenutku slanja uzoraka na natjecanje Barrel aged gin još nije ni bio plasiran na tržište. Taj dan kad su stigli rezultati nećemo nikad zaboraviti. Vidjeti da su oba proizvoda osvojili medalje i jako se visoko pozicionirali nešto je neopisivo, pogotovo ako uzmete u obzir da smo mi tad bili na tržištu niti godinu dana. I to nije sve. Naš London dry gin tada je bio najbolje ocijenjeno žestoko alkoholno piće koje je pristiglo iz Hrvatske, uvršten je u top 10 ginova na svijetu te u top 100 žestokih alkoholnih pića na svijetu. Mihovil voli reći da je to kao da naš lokalni nogometni klub osvoji Ligu prvaka protiv Real Madrida. Tako smo se nekako i osjećali u tom trenu. Znali smo da imamo dobre proizvode, znali smo koji se trud krije iza njih i imali smo kupce koji su nam već dotad puno puta pokazali oduševljenje, ali poseban je osjećaj dobiti tako veliko priznanje i od struke. 

Veliko oduševljenje bilo je i kad smo dobili rezultate s Berlin International Spirits Competitiona prošle godine. Na to smo natjecanje poslali naš Castrum Barrel aged gin i osvojio je zlato te je bio najbolje ocijenjeni barrel aged gin na natjecanju. Okrunio se šampionskim zlatom i na kraju prošle godine na 4. Međunarodnom ocjenjivanju rakija i likera u Zagrebu pa smo zaista na najbolji mogući način završili godinu. Budući da je i ova godina krenula svjetskim, gore spomenutim priznanjima, veselimo se vidjeti što nas sve tek čeka’, iznijela je naša sugovornica.

Foto: Craft spirits

‘Velika nam je želja na sazrijevanje staviti i slavonski whiskey’

U svibnju 2021. lansiran je prvi proizvod, a u listopadu 2023., svega nešto više od dvije godine kasnije, tržištem dominiraju tri različita iz ‘radionice’ bračnog para Pranjić. Trenutno su, stoga, u fazi proširenja kapaciteta, rekonstrukcije destilerije i rada na poboljšanju cijelog proizvodnog procesa. Iako uvjerava kako će zauvijek ostati craft priča, Iva je pojasnila kako su im trenutni prostorni kapaciteti postali ‘tijesni’. 

‘Po pitanju destilata, nemamo u planu veliko proširenje palete proizvoda. Zadržali bismo se na manjem broju, ali da kvaliteta ostane na visokom nivou. Uskoro bismo krenuli s proizvodnjom konjaka, odnosno vinjaka. Budući da mora odležavati, njegov se plasman ne očekuje još minimalno tri godine. Velika nam je želja na sazrijevanje staviti i slavonski whiskey, no to je plan za budućih deset godina’, otkrila nam je.

Paralelno s povratkom u Slavoniju intenzivirala su se druženja s prijateljima s kojima ih vežu slične ljubavi i stavovi, a koje je prethodno prorijedila raštrkanost kako po Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Iz ponovnog okupljanja u Kaptolu, ispričala nam je, izrodila se ideja o ‘Ideš i piješ’, manifestaciji koja dočarava kako se ne zaustavljaju na isključivo proizvodnji i prodaji. 

‘Shvatili smo da nešto u čemu mi uživamo nedjeljom popodne – a to je šetnja Papukom – može prerasti u nešto u čemu bi uživao još veći broj ljudi. Ove godine ‘Ideš i piješ’ održao se po treći put. Broj kotizacija svake je godine ograničen, koliko se ljudima sviđa cijeli koncept – mislim da dovoljno govori činjenica da se 450 kotizacija rasprodalo u manje od 12 sati. Riječ je o jednodnevnoj wine and walk manifestaciji tijekom koje sudionici uživaju u 12 kilometara šetnje prekrasnim Papukom te na svakih kilometar upoznaju lokalnog vinara, pivara ili destilera. Bude to 12 kilometara ispunjenih odličnom atmosferom, pjesmom, finim kapljicama, domaćom hranom te izvrsnim gostoprimstvom naših izlagača i domaćina. Imamo ljude koji su nam ove godine došli treći put zaredom i to nam je još jedan dokaz da imamo što za pokazati te da radimo dobar posao. Nakon dnevnog programa uvijek slijedi koncert ispred utvrde Starog grada i tu nam ekipa dokaže da joj 12 kilometara nije bio nikakav problem s obzirom na to da ostane neumorno plesati još do jutra. 

Nakon svakog ‘Ideš i piješ’ slali smo sudionicima feedback ankete kako bi nam ukazali na eventualne propuste, dali konstruktivne kritike, ali i pohvale koje rado prenesemo svima koji sudjeluju u samoj organizaciji i provedbi. U anketama gotovo nikad nema zamjerki nego eventualno konstruktivnih kritika, od kojih neke rado uvažimo’, naglasila je Iva Pranjić. 

Foto: Craft spirits

‘Poduzetnička klima sve je bolja, no najveći je problem (ne)dostupnost informacija’

Segmenti su se njihova poslovanja u relativno kratkom periodu od začetaka do današnjice u mnogočemu promijenili – rekli bismo zasigurno unaprijedili. Iva se složila s našom konstatacijom kako su ostvarili postignuća veća no što su se i sami nadali. Upitali smo je, stoga, što smatraju ključnim za ono čime se sada mogu pohvaliti kao i jesu li detektirali svojevrsne pogreške na svom poslovnom putu. 

‘Naravno da svatko tko radi želi uspjeti i biti što prije prepoznat na tržištu, no kako se radi o proizvodnji alkohola, i to destilata čije je oglašavanje strogo zabranjeno bilo gdje osim putem društvenih mreža, zaista smo mislili da će nam biti puno teže doći do ciljane publike. Imamo mi još puno posla, svaki dan učimo nešto novo i praktički smo još uvijek na samom početku, ali puno je lakše sve raditi s ogromnim vjetrom u leđa koji je nama pružen. Naravno da smo, kao i sva ostala poduzeća, imali neke krive poteze i odluke, ali sve su to stvari na kojima se još dodatno uči i koji služe kao motivacija. Mislimo da je najbitnije ostati prizeman i skroman. Mi se time vodimo cijeli život, kako pojedinačno tako i nas dvoje skupa te smo to prenijeli i na poslovanje. Vjerujemo kako ljudi to itekako osjete’, naznačila je. 

Uvriježen je stav kako poduzetnička klima u Hrvatskoj baš i nije pozitivna. Kakva su, međutim, njihova iskustva – koliko su im institucije olakšale, odnosno otežale pri poslovanju?

‘Po pitanju poduzetničke klime generalno, mislimo kako je ona zapravo sve bolja. U Lijepoj Našoj imamo tvrtke koje jako dobro kotiraju u svijetu i od kojih možemo puno toga naučiti. Ipak, slagali bismo kada bismo rekli da ne razumijemo zašto se netko teže odlučuje za privatno poduzetništvo. Zaista je cijeli proces oko papirologije mukotrpan i iscrpan. Mislimo da je najveći problem (ne)dostupnost informacija. Iako se već polako radi na digitalizaciji i međusobnoj umreženosti institucija, često se dogodi da u praksi to baš i ne bude slučaj. Također bi bilo odlično kada bi se do nekih informacija i konačnih rješenja moglo dolaziti lakše, brže i kada bi bile preciznije napisane’, ustvrdila je. 

S razine struke destilati Craft spiritsa nedvojbeno su prepoznati. Da se naslutiti kako ovu inspirativnu priču na više razina povezanu s podnebljem – od biljaka koje se koriste do vizualnog identiteta brenda –  kao značajnu percipiraju i u organizacijama i institucijama lokalne zajednice. 

‘Drago nam je kad čelnici i zaposlenici organizacija i institucija naših lokalnih zajednica pitaju bismo li im mogli dovest paket koji sadrži gin ili pak Planinkovac jer idu na poslovni put i žele poslovno suradniku pokloniti nešto lokalno, slavonsko. Smatramo kako moramo jedni druge podržavati kako bismo svi skupa uspjeli. Mi se trudimo što je više moguće podupirati lokalne poduzetnike i kroz svoje poduzeće.

Primjerice, drvene kutije za naš Castrum Barrel aged gin radi tvrtka iz Kaptola, gravuru na čepove rade obrtnici iz Pleternice, kartonske kutije nam izrađuje također tvrtka iz Kaptola, sav tisak izuzev etiketa rade nam dvije tiskare iz Požege. Kad god možemo, trudimo se podržati lokalne poduzetnike, obrtnike i poljoprivrednike – kako privatno tako i kroz poduzeće’, istaknula je. 

Foto: Craft spirits

‘Bili smo entuzijasti i na prošlim radnim mjestima, sada je to na entu’

Evidentno je kako se štošta odvija pod okriljem brenda, prema njenim riječima isto što i u bilo kojoj tvrtki. Razliku u njihovom slučaju čini činjenica da su za to ‘štošta’ zaslužni samo njih dvoje. 

‘Proizvodnja, prodaja, marketing, sastanci, poslovna putovanja, čišćenje, punjenje, etiketiranje, slaganje paketa, dostave, degustacije, odlasci na sajmove – sve su to poslovi koje zasad radimo sami.  Kad zatreba pomoć oko, recimo, punjenja, etiketiranja i takvih stvari, tu nam uvijek pomognu obitelj i prijatelji. U našu malu obitelj stiže jedno pojačanje koje će mene malo usporiti, a Mihovila još malo više opteretiti poslovno, ali to su zasad slatke muke. Širenjem opsega posla i kapaciteta svakako će uskoro postojati potreba za zapošljavanjem još ljudi i zbog tog nam je baš drago’, navela je. 

Na upit koliko im je pomoglo ili, pak, odmoglo što su u jeku razvoja Castruma postali i supružnici te u kojoj se mjeri uopće odrazio na njihove privatne živote, uz smijeh je uzvratila kako se zasad ne mogu žaliti. Stava je kako je dobro što su napravili podjelu određenih poslova. 

‘S obzirom na obrazovanje i radno iskustvo, specijalizirani smo u dva potpuno drugačija segmenta tako da smo otpočetka znali tko će raditi koji dio posla. Rado se konzultiramo oko mišljenja tijekom ili nakon obavljenog posla, ali se ne miješamo jedno drugome u ono što znamo da ovaj drugi puno bolje radi. 

Nedostatak je jedino možda što posao nikad ne spava i što posao doslovno nosimo i doma jer je on dio nas. Znali smo se uhvatiti da u gluho doba noći pričamo nešto o poslu, ali je dobro što ubrzo postanemo tog svjesni pa se složimo da neke teme ipak treba ostaviti za jutro. Možemo reći da smo bili veliki entuzijasti i na svojim prošlim radnim mjestima tako da je taj entuzijazam samo narastao na entu kada je u pitanju vlastito poslovanje. Nikada nikome neće biti više stalo do vaših poslovnih rezultata (što je sasvim logično) tako da zaista dajemo cijele sebe, ali možemo reći da nam se sve to i jako lijepo vraća pa je puno lakše’, napomenula je. 

Foto: Craft spirits

Castrum i Planinkovac stižu u domove ljubitelja craft gina i pelinkovca

Castrum London dry gin, Castrum Barrel aged gin i Planinkovac putuju po svijetu. Najbolje to ilustrira Ivina izjava da je Castrum u svoje dvije i pol godine proputovao više nego oni u cijelom svom životu. Sukladno tome, do napitaka je lako doći i u Dalmaciji kao i drugdje u Hrvatskoj te izvan njenih granica. 

‘Svi ljubitelji ginova i biljnih likera mogu pronaći naše proizvode na našoj web stranici. Preko nje je moguća narudžba u cijelu Hrvatsku, gdje isporuka stiže u roku od jednog do tri radna dana na adresu. Također je moguća narudžba u sve zemlje Europske unije, gdje je dostava nešto duža, ali u pravilu stigne kroz šest, sedam radnih dana. Često nam se javljaju i kupci koji bi rado svoj primjerak gina ili Planinkovca i u zemljama trećeg svijeta, no zbog granica su carine toliko velike da im se na kraju nikako ne isplati. 

Na prvoj stranici weba također postoji slider na kojemu u svakom trenutku možete vidjeti gdje se trenutno može kupiti i/ili probati Castrum i Planinkovac. Nalazimo se u dosta restorana i kafića diljem Lijepe Naše, proizvodi se mogu naći u specijaliziranim trgovinama te se jedan manji dio izvoza dogodio i u Švicarsku te Australiju’, naznačila je. 

Intervju za Dalmatinski portal Iva Pranjić okončala je konstatacijom kako je ulog u destileriju u Slavoniji bila zaista dobra odluka. S time se mogu složiti i oni koji su okusili njene destilate. Svjesna je kako je priča mogla ići i drugom putanjom, posebice zato što je realizacija krenula u jeku pandemije koju su obilježili sveprisutni egzistencijalni strahovi.     

‘Nas dvoje jako smo dobar spoj. Kada smo prije dvije i pol godine odlučili ostaviti super poslove u Zagrebu i vratiti se u Slavoniju, dio ljudi nam je rekao da smo ludi, dio da smo hrabri. Mislimo da je to zapravo bio neki mix obje osobine. Razgovarajući puno o svemu tada, uvidjeli smo da zaista nemamo velikih prepreka da probamo. U tom sam trenutku ja imala 25 godina, Mihovil 30. Dijete još nije bilo ni u planu. Nismo imali kredita niti nekih velikih opterećenja pa smo se mogli upustiti u rizik zvan privatni posao. Razmišljali smo da ćemo probati pa ako vidimo kroz pola godine, godinu da to ne ide, vratit ćemo se u Zagreb – ja s 26 godina, on s 31 – s vjerom da ćemo ondje ponovno brzo naći poslove slične onima kojima smo radili jer oboje imamo dobre životopise i ne bojimo se raditi.

Neizmjerno nam je bilo drago što su nam među prvim kupcima bile kolege s poslova koje smo napustili i tako nam pokazali da smo se rastali u dobroj atmosferi. Volimo reći i da mi nismo ljudi koji se vežemo uz mjesta. Nažalost, u mjestu u kojem sad živimo nema toliko mogućnosti za poslove kojima smo se bavili prije otvorenja destilerije tako da nismo sigurni da bismo se, da je sve s Castrumom krenulo u drugom smjeru, mogli zaposliti ovdje i osigurati si egzistenciju. Ako od nekog posla ne možete preživjeti normalno mjesec, najbolje je potražiti drugi. Bez obzira na ljubav prema mjestu, nama je ipak važno da možemo svaki mjesec platiti račune, nečim se počastiti i ono najvažnije – da smo zajedno. Mi smo to uspjeli u Slavoniji i držimo fige da uspije i svima onima koji slično razmišljaju i kojima treba još samo mali ‘push’ da učine taj korak’, poručila je.