Eksperiment koji se dogodio na Marsu pokazao je da je iz njegove tanke atmosfere moguće izvući kisik koji se može disati.

Iz svog malog doma u utrobi NASA-inog rovera Perseverance, Mars Oxygen In-Situ Resource Utilization (ISRU) Experiment (MOXIE) veličine aktovke neprestano razbija molekule u Marsovom zraku kako bi proizveo malu, ali stalnu zalihu kisika.

‘Impresivna izvedba MOXIE pokazuje da je izvedivo izvući kisik iz Marsove atmosfere – kisik koji bi mogao pomoći u opskrbi zrakom za disanje ili raketnim pogonskim gorivom za buduće astronaute. 

Razvoj tehnologija koje nam omogućuju korištenje resursa na Mjesecu i Marsu ključan je za izgradnju dugoročne prisutnosti na Mjesecu, stvaranje snažne lunarne ekonomije i omogućava nam da podržimo početnu ljudsku kampanju istraživanja Marsa’, kazala je zamjenica NASA-inog upravitelja Pam Melroy, prenosi N1. 

Eksperiment MOXIE, koji su osmislili znanstvenici s MIT-a, provodi se od slijetanja Perseverancea na Mars u veljači 2021., ali ne kontinuirano. Operateri sa Zemlje poslali su naredbe MOXIE-u da vide kako radi tijekom vremena pod različitim uvjetima na Marsu.

Od tada, tijekom 16 vožnji, MOXIE je proizveo ukupno 122 grama kisika. To je, tvrdi NASA, dovoljno da mali pas diše 10 sati ili čovjek 4 sata.

Djeluje elektrolizom, koristeći struju za pokretanje elektrokemijske razgradnje ugljičnog dioksida na njegove sastavne atome. MOXIE uvlači marsovski zrak kroz filter koji ga čisti. Ovaj pročišćeni Marsov zrak zatim se komprimira, zagrijava i šalje kroz elektrolizer krutog oksida (SOXE). Elektrolizator dijeli ugljikov dioksid na ugljikov monoksid i ione kisika.

Ugljični monoksid se ispušta, ali se atomi kisika rekombiniraju u O2, ili molekularni kisik – kakav trebamo da preživimo. Zatim se mjeri količina i čistoća ovog plina prije nego što se ponovno ispusti.

Svaka aktivacija traje nekoliko sati. Nakon nekoliko sati zagrijavanja MOXIE skuplja kisik 1 sat po eksperimentu nakon čega slijedi period isključivanja. U ovom satu rada MOXIE je dizajniran za proizvodnju do 10 grama – oko 20 minuta kisika za disanje za jednog astronauta.

Tako je barem na papiru. Koliko je zapravo uspio proizvesti variralo je; u svojoj šesnaestoj vožnji, 7. kolovoza, MOXIE je izvukao oko 9,8 grama kisika za disanje, što je bilo prilično blizu cilja. To pokazuje da, koliko god Marsova atmosfera bila tanka, ona može dati zalihe kisika.

Čak i u najgorem slučaju, uređaj kao što je MOXIE mogao bi nadopuniti druge zalihe kisika, smanjujući količinu tereta koju je potrebno prevesti sa Zemlje.