Budući da je naivni slikar na staklu i da je imao 18 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i Njemačkoj, Antun Žardin (74), dobro zna kakav je osjećaj kad predstaviš neko svoje djelo javnosti. Svoj mali komadić intime. No njegovo životno remek-djelo izloženo je u ‘stalnom postavu’ – u navijačkom Parku kraj Poljuda. Tamo je upisao sebe, suprugu i brata. Dodatna dimenzija priče jest što je Antun, odnosno Toni za, kako sam kaže, prijatelje i hajdukovce – rođeni Koprivničanec. Iako sebe prvenstveno predstavlja kao strastvenog navijača Hajduka.

– Mene je Hajduku privukla fascinacija prema ljubavi koju navijači imaju prema tom klubu. Malo je takvih klubova u svijetu. A brat i ja smo već od malih nogu navijali za ‘bijele’, tu nam je ljubav prenio otac. Oduvijek smo voljeli sport, privlačilo nas je i more. A Hajduk je spoj te dvije stvari – priča svoju priču simpatični Toni.

I odmah nudi usporedbu.

– Gledao sam s bratom uživo utakmice reprezentacije, sa suprugom Brigitte Barcelonu i Messijeve spektakularne partije, ali kada igra Hajduk, to je nešto posebno. Upijaš svaki trenutak i svaka je utakmica nezaboravna.

Toni je davne 1971. odselio u Berlin, no ljubav prema ‘bijelima’ nije jenjavala. Dapače, nedostajale su mu Hajdukove utakmice pa zadnjih 16 godina, otkako je u mirovini, preko ljeta živi u Splitu. Da bude bliže voljenom klubu. A da zauvijek bude uz njega, osigurao je uplatom imena.

– Brat me je zamolio da isplatim njegovo ime budući da živim u Splitu i dodao da mu je najveća želja kad bih i ja bio uz njega i Hajduk u Parku. On to još ne zna, ali upravo sam to i učinio! Uz njegovo stoji moje, ime moje supruge, sinova i unuka. Nas osam smo povezani s Hajdukom zauvijek. I upravo će čitajući ove redove, on to doznati! – otkriva ‘urotu’ junak naše priče.

Jedno je iznenađenje već odradio, ono sa suprugom Brigitte. Ni ona nije znala da će uz svog Tonija biti za sva vrimena.

– Ona je sportskoga duha, sve što je povezano sa sportom, a pogotovo Hajdukom, nju zanima. Kad smo se bili fotografirati u Parku, shvatila je da i njena pločica tamo i rasplakala se od sreće – s ponosom u glasu govori Toni.

Naravno, dugogodišnje praćenje Hajduka nosi i pregršt anegdota pa je neke odlučio podijeliti s nama.

– Nikad neću zaboraviti doživljaj iz djetinjstva, derbi u Zagrebu, a tisuće Hajdukovih navijača u povorci je išlo prema Maksimiru s transparentom ‘Strašna bila ova veza, Hlevnjak, Vardić, Nadoveza‘. A nakon jednog poraza u Splitu, samo smo poručili dinamovcima – čekajte kad mi dođemo na naš teren u Zagrebu. Ne smijem zaboraviti i gostovanje u Beogradu na Marakani. Brat i ja stigli smo pred sam početak utakmice sa Zvezdom, kupili karte na crno i završili na tribini sa zvezdašima. Utakmica je išla prema 1:1, a onda je Vujović zabio gol. Brat i ja skočili od radosti, a tisuće zvezdaša samo gledale u nas – prisjeća se ovaj strastveni hajdukovac koji za kraj ima jasnu poruku svim navijačima bijelih:

– Poraza je bilo i bit će, ali sve je to prolazno, a Hajduk je najveći klub na svitu. Zato, budite sretni da živite uz takav klub kao što je Hajduk i pripadate mu!