Uoči sjednice Gradskog vijeća na kojoj bi se trebali donijeti zaključci o turizmu u Splitu, što vijećnicima nije pošlo za rukom prošloga puta, predstavnici stranke Most oštro su iskritizirali turistički ‘kaos’ ovdje. Pritom su predstavili svoju nacionalnu strategiju razvoja održivog turizma. 

Tihomir Galić, splitski gradski vijećnik iz redova Mosta, istaknuo je kako brojni dostavljeni dokumenti – nazvani akcijama, planovima i strategijama – ne prepoznaju sve predmetne potrebe turizma u Splitu te kako tematska sjednica neće doprinijeti poboljšanju trenutno vrlo loše situacije. Iznio je potom njihov ključan stav. 

‘Potrebno je spriječiti, ograničiti i na sve moguće načine staviti pod kontrolu galopirajuću apartmanizaciju stanova u višestambenim zgradama. Ne ulazimo u pitanje raspolaganja osobnim vlasništvom, već u činjenicu da Split svakim danom gubi tri stanovnika – što potvrđuju popisi stanovništva od devedesetih do danas. Potpuno je realna procjena je kako će Split 2032. imati 150 tisuća stanovnika.

Gradska uprava voli se hvaliti da smo u svačemu prvi, no u ovome ćemo biti zadnji. Grad Zagreb donio je mjeru kojom se na neki način uspostavlja kontrola apartmanizacije u višestambenim zgradama, Makarska to, također, pokušava napraviti kao i mnogi drugi. Kako će Split ići naprijed kada mladi bračni parovi ne mogu doći do stana? Masovno pretvaranje stanova na 4., 7. Ili 12. katu u apartman s 2, 3 ili četiri zvjezdice dovelo nas je do cijene novogradnje malo manje od 6000 eura po kvadratu te do cijene stanogradnje od 4000 eura. U gradu skoro ne postoji stan za dugoročni najam. Zar nije dovoljno pogledati primjere gradova koji ‘uživaju’ u rezultatima tog istog turizma kao što su Venecija i Barcelona, odnosno pustoši koju iza sebe ostavlja stihijska apartmanizacija? Navedeno vodi u katastrofu’, iznio je Galić te naknadno napomenuo kako je sporna samo politička volja. 

Predsjednik stranke Božo Petrov smatra kako se Split po pitanju upravljanja turizmom nije imao na koga ugledati. Izjavio je kako se kaos s državne razine preslikao i na lokalnu razinu. 

‘Sada je bio u e-savjetovanju Zakon o turizmu, o njemu će se raspravljati u Saboru. Koliko znam, takav zakon ne postoji nigdje na svijetu. Svjetska turistička organizacija govori kako je riječ o toliko kompleksnom heterogenom sustavu koji se ne može regulirati jednim zakonom, već je njime potrebno upravljati kroz nekoliko segmenata.

Proučimo li ga, možemo uočiti da se u trećem navratu pokušao osmisliti novi koncept. Sada bi se vlast dala u ruke turističkim zajednicama koje su dosad bile sposobne samo stimulirati određene turističke događaje i postavljati signalizaciju. Sada će navodno biti kapacitirane za upravljanje turističkim sektorom, što u prijevodu podrazumijeva uhljebljivanje novih ljudi. 

Najveći je problem od svega što turističke zajednice ni na koji način ne doprinose obiteljskom smještaju. Istovremeno, uredno naplaćuju paušale, a država poreze. Sve se grebu o ljude kojima nitko nije pomogao. Prisutna je fascinacija brojkama, a nikoga nije briga kako će turizam izgledati za 10 godina’, ukazao je Petrov. 

Naglasio je ujedno kako se u strategiji Ministarstva turizma do 2030. nalazi skup lijepih želja. Jedino Mostova, ustvrdio je, nudi konkretne mjere. 

‘Turizam je izuzetno važan kako za Hrvatsku tako i za Split. Međutim dosadašnje turističke politike nisu ništa učinile po pitanju usmjeravanja turizma na način koji će omogućiti bolji život lokalnoj zajednici i autentično iskustvo turistima. Prema tome, potrebne su promjene – ponajprije zaustaviti daljnju devastaciju prostora. U našem konkretnom programu postoji važna intencija da se obiteljski smještaj učini pravom hrvatskom turističkom pričom’, pojasnio je voditelj Mostova savjeta za turizam Đani Bunj. 

U nastavku donosimo glavne ciljeve Mostove turističke strategije: 

‘1. Zaštita prostora kao najvrjednijeg nacionalnog resursa od njegove daljnje devastacije

U svrhu zaštite prostora kao općeg dobra na lokalnoj razini, općine i gradovi trebaju se osnažiti tako da mogu učinkovito uvoditi poticajne i destimulirajuće mjere fizičkim i pravnim osobama koje se bave pružanjem usluga u turizmu. Dok za neke djelatnosti to može biti izdavanje licencija (dozvola), dotle bi za druge djelatnosti pogodnije bilo uvođenje nižih ili viših poreza ovisno o procjeni jedinica lokalne samouprave koje usluge i sadržaje treba ograničavati, a koje pak poticati. U konačnici, lokalne jedinice samouprave moraju imati i moć uspostave zabrana (npr. prekomjerne gradnje) ako procijene da određene aktivnosti degradiranju prostor.

2. Upravljanje javnim prostorom kao općim dobrom tako da bude dostupno lokalnom stanovništvu i turistima bez zapreka

Slobodan pristup plažama element je hrvatskog turističkog nasljeđa i kao takav treba ostati dijelom hrvatske turističke priče u budućnosti. 

3. Valorizacija obiteljskog smještaja kao hrvatske turističke priče

Naše opredjeljenje mora biti poticanje razvoja one vrste elitnog turizma koji je inkluzivan u odnosu prema lokalnoj zajednici i orijentirati se na privlačenje onih turista koji su otvoreni za stjecanje autentičnog turističkog iskustva.

U MOST-u smatramo da je obiteljski smještaj konstitutivni element hrvatskog turističkog identiteta. U obiteljski smještaj, prema našem prijedlogu, treba uvrstiti sve iznajmljivače koji imaju prebivalište na adresi na kojoj obavljaju djelatnost pružanja usluga turistima u nekretninama koje su njihovo vlasništvo te uključiti i one iznajmljivače koji nemaju prijavljeno prebivalište na adresi nekretnine ako usluge pružaju samostalno. Pružanje usluga u obiteljskom smještaju ne treba opteretiti višim porezima, nego se treba nastaviti oporezivati na dosadašnji način, a prag za ulazak u obveznike plaćanja PDV-a podignuti na ostvarene primitke veće od 60.000 eura. Privatni se smještaj može kvalitativno unaprijediti brendirajući se kroz postupak rekategorizacije tako da se utvrdi poseban standard koji bi trebali

zadovoljavati svi iznajmljivači koji žele ishoditi oznaku obiteljskog smještaja. Poboljšanje kvalitete moguće je postići i tako da se uredi stimulativni porezni status za domaćine. 

Naš je prijedlog da se njihova porezna davanja mogu smanjiti na temelju obračuna i priznavanja troškova ulaganja i poslovanja. Vlasnici vikendica, odnosno kuća, apartmana i stanova za odmor, i članovi njihovih užih obitelji trebaju se smatrati domaćinima i biti obveznici plaćanja poreza na kuće za odmor koji je prihod općina i gradova. U tom smislu predlažemo da oni ubuduće ne podliježu obvezi plaćanja turističke pristojbe (za razdoblje od 15. lipnja do 15. rujna kako je uređeno u postojećem zakonskom rješenju) te da ih općine i gradovi u sklopu djelokruga rada njihovih nadležnih službi uvrste u registar povremenih stanovnika jedinice lokalne samouprave, tj. da ažuriraju postojeće popise vikendaša i članova

njihovih užih obitelji. U slučaju da ugošćuju rodbinu i prijatelje imaju obvezu prijaviti ih u sustavu eVisitor kao turiste i po toj osnovi platiti pripadajući iznos turističke pristojbe.

Predlažemo da se nekomercijalni smještaj kao takav ukine iz hrvatskog turističkog zakonodavstva. Naposljetku, nekomercijalni smještaj u značajnoj mjeri predstavlja nelojalnu konkurenciju obiteljskom smještaju te drugim pravnim i fizičkim osobama koji se bave pružanjem usluga smještaja, a često i služi kao izlika za poreznu evaziju, odnosno izbjegavanje plaćanja pripadajućih obveza.

4. Poticanje domaće proizvodnje i porezno rasterećenje posebno malih poduzetnika

Gastronomska baština trebala bi se više koristiti u promotivne svrhe, a što može pozitivno utjecati na pozicioniranje Hrvatske kao turističke destinacije na međunarodnom turističkom tržištu. Naš je prijedlog da se ugostitelji koji na godišnjoj razini nabave najmanje 75% materijala izrade (namirnica i pića) domaćeg podrijetla oslobode obveze plaćanja četvrtine (25%) godišnjeg iznosa PDV-a. U svrhu poticanja domaće proizvodnje pića predlažemo da se u ugostiteljstvu stopa PDV-a od 13% uvede i na vino, pivo, vodu, prirodne sokove, kavu, čaj i tople napitke.

5. Provedba mjera kojima bi koristi od razvoja turizma imali hrvatski ljudi i lokalna zajednica

S ciljem poticanja razvoja kontinentalnog turizma predlažemo da se pokrene osmišljavanje turističkih tura kroz kontinentalne dijelove Hrvatske koje bi trajale 3, 5 ili 7 dana. U konačnici tako osmišljene turističke ture, izletničke programe i aranžmane ponudilo bi se na domaćem tržištu tako da se turističkim agencijama i autobuserima koji bi organizirali putovanja subvencioniraju troškova prijevoza u visini od 50%. Smatramo da bi idealna sezona za udruženi nastup bila jesen i proljeće zato što su tada prijevoznički kapaciteti izvan pune operativne funkcije uslijed nepovoljnih učinaka izrazite sezonalnosti turističkih aktivnosti, koje je temeljno obilježje hrvatskog turizma.

Predlažemo da se razvoj turizma na području Dalmatinske zagore, Like i drugih dijelova hrvatskog zaobalja potakne tako da Hrvatska turistička zajednica najmanje 25% financijskih sredstava namijenjenih za marketing preusmjeri u promotivne aktivnosti s ciljem turističke valorizacije potencijala tih područja.

Politiku malih koraka održivog razvoja turizma u zaobalju država treba podržati i poticajnim mjerama kojima bi se u iznosu od 50% sufinancirali troškovi kamata za svako ulaganje u različite vrste turističkih sadržaja koji se financiraju izravno od strane HBOR-a i pomoću kredita poslovnih banaka.’