Fenomenalna je bila atmosfera u dvoboju Zrinjskog i LASK-a u Mostaru. Pogotovo se to odnosi na period nakon utakmice, gdje su domaći Ultrasi još dugo po završetku slavili s igračima, skandirali ‘šampioni’. Slučajni prolaznik bi pomislio da su pobijedili, ali ostalo je 1:1 i austrijska momčad ide u skupinu Europske lige…

– Možda je i bolje što mi idemo u Konferencijsku ligu, gdje su ipak lakši protivnici – nimalo razočaran nakon remija nije bio Tomislav Kiš.

– Ljudi prepoznaju naš trud i da uvijek dajemo sve od sebe. Bili su uz nas u velikom broju i u Linzu, za svaku pohvalu su. Mi smo odigrali dobru utakmicu, na kraju neki žal ostane, zaslužili smo bar produžetke pa što bude. 

Kiš je ušao u drugom dijelu, na leđima mu je broj 10, ne igra više onako istureno kako smo ga navikli gledati u Hajduku. Povučeniji je, izvodi prekide, gura zadnji pas… No, možda i najbolji na terenu je bio drugi bivši igrač Hajduka Mario Tičinović. Igra na poziciji lijevog beka, podjednako je dobar s obje noge, a u 66. minuti je pripremio zicer za drugi gol Nemanji Bilbiji, koji s dva metra nije uspio ugurati loptu u prazna vrata.

– Za mene jako dobra utakmica. Primili smo ukupno tri gola sa 25 metara. Po meni je to iskustvo, oni ipak u ligi igraju jače utakmice. Opet smo dokazali da možemo, što ćemo pokazati i u skupini Konferencijske lige – rekao nam je Tičinović, dok navijači nisu napuštali tribine, iako je utakmica odavno zavšena.

– Slave. Ovo je ipak povijesni uspjeh u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Okupila se u Mostaru mala kolonija hajdukovaca. Ispred svlačionica smo sreli Filipa Bradarića i Zvonimira Kožulja. I oni će biti spremni za europske izazove. Tičinović je bio dobro raspoložen:

– Iz Splita je dosta ljudi došlo, ja ih malo zezam da što ne gledaju Hajduka. Jer kad je Hajduk igrao, bilo je to u isto vrijeme. Pitam ja tada prijatelja hoće li me gledati, a on mi je odgovorio: ‘Ćirnit ću malo.’

I ovdje svi vjeruju da je vrijeme za Hajdukovu titulu, a Kiš je uvjeren da samo još jedno pravo krilo fali ovom sastavu ‘bijelih’ za konačni prekid šampionskog posta.

Vrijedi svakako još prepričati situaciju iz drugog dijela, kada je nakon jedne dvojbene odluke suca netko iz gledališta, malo sa strane od nas, bacio plastičnu bocu prema terenu. Nije ona došla do igrališta, pala je nekoliko metara prije, činilo nam se da je pomoćni sudac nije ni zapazio, no ljudi su se s tribine digli na noge. I to bijesni. Činilo nam se da će pojesti tog pojedinca ako detektiraju tko je bacio. Neko vrijeme je to potrajalo, ljudi su u tom dijelu gledališta bili na nogama, počeli skandirati ‘glupane, glupane’ i vikati ‘mrš s njim vanka sa stadiona’. Bila je to reakcija nakon koje nikome više ne bi palo napamet ponoviti isto.