Kada je 1. ožujka debitirao za Hajduk u susretu četvrtfinala Hrvatskog kupa protiv Osijeka (2:1) Ivan Lučić vjerojatno ni sam nije mogao zamisliti da će od tada pa sve do danas biti nezamjenjiva karika Hajduka. Dvadesetosmogodišnji vratar rođen u Austriji od utakmice u Gradskom vrtu branio je na sve 24 utakmice ‘bijelih’, a jedini put kada nije bio u početnom sastavu, razlog je bio protokolarni, na oproštaju Danijela Subašića u posljednjem kolu prošle sezone.

– To je sve bilo dogovoreno. Subašić je legenda nogometa. Zaslužio je onakav oproštaj – kaže nam Lučić, a zatim se osvrnuo na aktualno stanje.  

– Situacija je jako dobra. To je uostalom jedina situacija u kojoj bi Hajduk trebao biti. To je ogroman klub. Nakon dugo vremena smo tu gdje trebamo biti. Treba ovako nastaviti i sve će biti super.

U 24 utakmice na vratima Hajduka ostvario čak 16 puta sačuvao si mrežu netaknutom. To je podatak za svaku pohvalu?

– Statistika je jako dobra. Dosta sam u životu vidio i znam da će ti obrana nešto donijeti, da obrane osvajaju trofeje. Najvažnije je da imaš dobru obranu. Tu sam ja i još nas desetorica. Na tome trebamo puno raditi da ostanemo na vrhu. 

U subotu na Poljud stiže Istra. U Puli si proveo nešto više od dvije godine i sigurno to za tebe nije obična utakmica, zar ne?

– Emocija je dosta. Tamo sam proveo dosta vremena, dobio dijete. Prošao sam dosta s njima, od borbe za ostanak do dobrih stvari i igranja finala kupa. Jedva čekam utakmicu. U Istri se puno toga promijenilo otkad sam ja bio. Ostalo je nešto malo igrača, ali su ostali i oni s kojima sam najbolji. Erceg? Dobar tip, s njim nisam bio dugo. Blagojević, Mlinar, Hujber, s njima sam dosta dobar.

U Hajduk si stigao kao drugi vratar Istre. Polusezonu uoči dolaska u Split branio si samo na tri utakmice. Kako ti je bilo u tom periodu?

– Prvi put mogu reći da mi je bilo jako teško. Pao sam u glavi. Bio sam kod sportskog direktora i trenera, rekao im da mi je teško, da imam probleme. Igrali smo kup utakmicu s Rudešom. Ispali smo, a prije utakmice sam rekao da bolje da ne branim za Istru. To mi je bilo jedno od najtežih razdoblja u karijeri. 

U Istri si bio drugi, a i u Hajduk si došao da budeš drugi. Prvi je kada si dolazio bio Karlo Sentić. Jesi li razmišljao tada o tome?

– Kada sam čuo da postoji opcija s Hajdukom pričao sam sa sportskim direktorom Mindaugasom Nikoličiusom. Sve mi je lijepo objasnio. Znao sam za svoje kvalitete i ako se uspijem samo fokusirati na to da ću iskazati svoj potencijal. Odradio sam zimske pripreme. Svaki dan prije treninga bih došao tri sata ranije. Pričao s ljudima što može biti bolje. Radio sam i došao do utakmice u Osijeku kada sam debitirao. Mislim da sam to korektno odradio. Trener mi je i dalje dao mogućnost da ostanem među vratnicama. 

Sada se vraća Lovre Kalinić nakon duge pauze. Kako gledaš na to i kakav je odnos vas dvojice?

– Imam dosta respekta prema Kali. On je dosta prošao u karijeri. Radujem se da se vraća. To je bolje za moj trening, opet se pojavila konkurencija, to te može samo dignuti. Za mene je odlično da se Lovre vraća. 

U Hajduku si već sedam i pol mjeseci. Kada ti je bilo najteže?

– Teško mi je to reći. Ne mogu reći nešto negativno. PAOK? Znamo svi kako je to prošlo. Naravno da mi je žao, svi te gledaju i svi žele da prođeš. Kada se sjetimo da smo izgubili 3:0, to je nemoguće. Sjedio sam na aerodromu do Mlakara i uštipnuo sam sebe da shvatim jesmo li stvarno ispali. Toliko je bilo nerealno da nisam ni imao vremena za tugu. 

Rođen si u Austriji. Prošao si sve mlade austrijske reprezentacije. Jesi li austrijski Hrvat ili hrvatski Austrijanac?

– Teško je reći. U Austriji sam uvijek bio ‘yugo’, tako zovu sve s ovih prostora. To je u njih normalno. Ovdje sam ‘švabo’. Mogu reći da nisam nigdje doma. 

Bio si dvije godine u Bayernu. Doveli su te kada si imao 19 godina. Kako je uopće došlo do toga?

– Bio sam u Austriji na posudbi iz prvoligaša Rieda u treću ligu. Zvao me agent da će na utakmicu treće austrijske lige doći Bayern. Zanimljivo je da sam u tom klubu radio sve. Pucao penale, branio, šutirao slobodnjake. Kada me Bayern došao gledati zabio sam gol iz slobodnog udarca. 

Jesu li te onda zbog toga doveli?

– Ne znam, ali sigurno je bilo zanimljivo.  

U Bayernu si 2015. godine bio treći vratar i dobio si medalju za osvajanje Bundeslige. Prva dva vratara su bili Neuer i Reina, a na klupi je bio Guardiola. Što pamtiš iz tog vremena?

– Uz Neuera i Reinu bio je i Ulreich koji je još tamo, a bio je i Starke. Da imam opciju da s 19 godina idem u Bayern učiti ili da idem u manji klub i da branim uvijek bih izabrao Bayern. Bez obzira što nisam praktički branio dvije godine. Takvo jedno iskustvo ti otvori oči, vidiš što je nogomet.

S obzirom na činjenicu da nisi ubilježio nastup za prvu momčad jesi li imao komunikaciju s Guardiolom?

– Da, od njega sam dosta naučio. Vidiš kako razmišlja. On je nogometni psihopat. Za svaki problem može u dvije minute naći rješenje. Nije slučajno ovo što je napravio s Cityjem. Dvije godine u Bayernu su mi pomogle. Misliš da si najbolji, a onda dođeš tamo i vidiš da nisi ni blizu vrha.

Kakav si imao odnos s Neuerom?

– Bili smo dobri. Ja sam bio mlad. Gledao sam, učio. Bio sam tu kao duh. Dođi, šuti, odradi svoje. 

U drugoj momčadi Bayerna vodio te Erik ten Hag, današnji trener Manchester Uniteda. Koliko ti je on pomogao?

– Nije mi ništa pomogao. Ja i još dvojica igrača, dva talenta iz prve ekipe bi došli na utakmicu s drugom ekipom. Jednog dana smo došli, a on nam je rekao da mu ne trebamo, da želi samo igrače iz druge momčadi. Nije prošlo nekoliko sati, on je dobio otkaz. Prema nama je bio katastrofa. Nisam znao tko je taj tip. Da me netko tada pitao i rekao da će uspjeti ne bih mu vjerovao. Napravio je odličnu karijeru. Ne znam, možda je nešto tu bilo pogrešno, ali moja iskustva s njim su jako loša.

Iz Bayerna si otišao u Bristol, a potom i u Dansku. Jesu li to bili dobri potezi?

– Dvije godine u Bayernu sam učio, ali sam onda rekao, idemo sad negdje gdje ću braniti. Dok sam bio Neuer je odigrao sve utakmice, a kada sam otišao imao je problema s ozljedama, počeo je padati. Otvorila se opcija s Engleskom. To je bio jako dobar korak, druga engleska liga. Došao sam, ali nije ispalo kako sam mislio. Teško mi je bilo u Engleskoj. Sve je bilo kontra. Nisam uspio doći do statusa prvog vratara. Dvije godine u Bayernu, godina i pol u Engleskoj, tri i pol godine su prošle, a ja nisam branio. U Dansku sam otišao samo da ne budem više u Engleskoj. Tu sam i došao na mjesto drugog vratara. U Aalborgu sam proveo dva i pol mjeseca.

Nakon Danske slijedi odlazak u Austriju Beč. Kako je do toga došlo?

– Kada sam došao u Austriju nisam dobio papire iz Bristola te pet mjeseci nisam imao pravo nastupa. Za Austriju sam skupio 19 nastupa, a onda je krenula korona. U prvom trenu je bilo svi u kućama. Tada sam trčeći osjetio problem s koljenom. Vidio sam da nema treninga, operirao sam koljeno, izvadio sam mali komad meniskusa. U to vrijeme sam trebao otići iz Austrije u Anderlecht. Odbio sam, računao sam da će doći nešto bolje. U Austriji sam bio dobar i mislio sam da će biti ponuda. Ali, poslije toga sam imao ponude iz Rumunjske i Bosne i Hercegovine. O tome nisam ni razmišljao, nego sam par mjeseci sjedio kući. Jednog dana mi je zazvonio mobitel, na zaslonu hrvatski broj, a s druge strane Dario Dabac iz Istre. Pričali smo tjedan dana nakon čega sam sjeo u auto, otišao u Pulu i potpisao ugovor. Tijelo mi tada nije bilo za profesionalni nogomet. Nisam trenirao, ali u Istri je sve bilo korektno. Dali su mi dovoljno vremena da se vratim u formu. 

Odličan si u igri nogom. Je li to dar od Boga ili?

– Mislim da nije dar. Ne znam što djeca u Hrvatskoj rade kad nisu u školi, ali ja bih došao iz škole u 1 i poslije toga cijeli dan na ulici igraš nogomet. Udaraš loptom o zid, igraš 5 na 5. To radiš četiri sata, a onda nakon toga ideš na trening. Nisam tada razmišljao o tome, ali očito mi je pomoglo.

To je nešto što je u modernom nogometu jako bitno, zar ne?

– To bi trebalo biti tako. Kada imaš golmana koji ti preko cijelog terena može dodati loptu sve je lakše. Kada ti protivnik izađe u presing, a ti imaš golmana koji može pronaći gore Livaju, ne znam baš da će opet protivnik izaći visoko. 

Jesi li od početka bavljenja nogometom golman ili si i igrao?

– Igrao sam do desete godine, a onda sam stao između vratnica. 

Jednom si rekao da ti je san hrvatska reprezentacija. Je li to i dalje stoji?

– Naravno. Svaki nogometaš iz HNL-a gleda Hrvatsku kad igra. Svatko bi želio biti dio toga. 

U karijeri imaš dva trofeja. Bundesligu s Bayernom i prošlosezonski kup s Hajdukom. Je li vrijeme da se to proširi s titulom ove sezone?

– Mislim da nije samo meni vrijeme već i klubu nakon dugo vremena. Svi živimo za to. Nebitno jesam li to ja, čistačica ili navijač sa sjevera.

Kako ocjenjuješ rad s Tomislavom Rogićem, trenerom vratara u stožeru Ivana Leke?

– Iskreno, na početku mi je bilo malo teško. To je skroz druga filozofija. Prošao sam različite trenere i treninge. Shvatio sam s vremenom da od svakoga mogu uzeti nešto pozitivno i da mogu biti bolji. Trener vratara je za golmana najvažniji. Naš rad je fenomenalan. Trebalo je i meni i njemu vremena da se nađemo, ali sad je stvarno odlično – zaključio je Lučić.