Hajduk je neokrznut prošao gostovanje u Kranjčevićevoj, jako vrijedni bodovi su na kontu i to je u ovom trenutku najbitnije. Leko je poslao gotovo identičan sastav iz Soluna, sa samo jednom izmjenom, u zadnje vrijeme neprepoznatljivog Mlakara zamijenio je Dolček. To što je Leko poslao iste igrače na teren samo tri dana nakon teškog poraza u Grčkoj i velikog psihičkog i fizičkog pražnjenja, govori koliko vjeruje svojim igračima, u njihovu fizičku pripremu, ali i mentalnu snagu.

I počelo je sjajno za nas. Već u 4. minuti Dolček probija po boku, odigrava za Livaju, Campos griješi u postavljanju u startu, kasni za Markom, koji zauzima poziciju u kojoj je najjači i gotovo nezaustavljiv, uvlači se stoperu u krilo i u malonogometnom stilu se okreće i zabija za vodstvo.

Nakon gola uslijedilo je desetak minuta nogometne genijalnosti Hajdukovog kapetana. Asistencije, najprije Sahitiju koji promašuje situaciju 1 na 1 s vratarom Rudeša, a zatim na Melnjaka koji zabija za 2:0, mogu izvesti samo posebni igrači, koji vide ono što ostali ne vide i zaista smo mogli uživati u majstorijama koje se rijetko viđaju. Pomislio sam da bi Rudeš mogao doživjeti pravu katastrofu, ali to je bila kriva pretpostavka jer su ‘zeleni’ nakon drugog gola stali, prepustili inicijativu domaćinu, spustili se u niži blok i čekali šanse iz tranzicije. Nisam siguran je li to bila odluka trenera ili jednostavno psihologija, kada podsvjesno braniš vodstvo kojim si zadovoljan, a vjerojatno je i umor činio svoje, ali Hajduk je jednostavno prerano prestao igrati. Domaćini su prijetili iz prekida, imali čak 11 kornera, ali je naša obrana na čelu sa sjajnim Šarlijom i sigurnim Lučićem na golu uspjela još jednom mrežu održati čistom. 

Pokušao je Leko izmjenama podignuti ritam, Mlakar je ušao umjesto Sahitija, Benrahou umjesto Odjidje, ali je Rudeš i dalje pritiskao, na sreću do kraja bez rezultatskog učinka. 

Prosinečki voli da mu ekipa igra, to se vidjelo i jučer, željeli su se nadigravati unatoč rezultatskoj krizi, ali su jednostavno u startu utakmice bili previše impresionirani i Hajduk je to znao kazniti.

Od pojedinaca Livaja najbolji, Melnjak kao i uvijek dobar, Sigur opet pokazuje klasu, Šarlija i Lučić odlični. Brine forma Krovinovića i Mlakara, za izdržati sezonu trebat će nam ovaj dvojac u najboljem izdanju.

Ono što je jedino bitno su tri boda koja nosimo kući iz ove očekivano teške utakmice, nakon vrlo napornog tjedna. Dinamo je u krizi kakvu odavno nije imao i to treba iskoristiti i steći što veću bodovnu razliku. Iako, da se našalimo za kraj, ne bi bilo dobro da im pobjegnemo 20 bodova, jer bez jakog Dinama nema ni jakog HNL-a. Koliko smo samo ovakvih floskula slušali kroz godine na svoj račun. 

Okrećemo se Varaždinu, nova tri boda su u igri, idemo dalje.