Nekoliko sati prije utakmice Hajduka i PAOK-a, na prozoru Kluba navijača pokraj Starog Placa, lagano su jednu po jednu majicu s obilježjima Partizana izvisili pripadnici Torcide. U navijačkom svijetu – riječ je o ‘trofejima’, majicama vjerojatno skinutim Grobarima, gdje i kada teško će se saznati. Sinoć je nakon pobjede nad Slaven Belupom još jače stadionom odzvanjalo ‘Nek živi ljubav, nek se budi dan, neko svako dijete mrzi Partizan…’

Zašto baš navijačima beogradskog kluba? Uslijed posljednjih navijačkih događanja u Ateni i smrti mladog Grka, vrte se i kopaju razne priče, a s obzirom na Hajdukovog protivnika u Konferencijskoj ligi, posebno je zanimljiva ona koja govori kako su Partizanovi Grobari i navijači PAOK-a u više nego prijateljskim odnosima, ali malo je spominjano od kada seže takav odnos.

Bila je to zima 1997. godine, a ždrijeb košarkaške Eurolige je spojio u grupnoj fazi natjecanja KK Split Croatia osiguranje i Partizan. S obzirom na to da je prošlo tek 18 mjeseci od Oluje, a proces mirne reintegracije trajao gotovo još 12 mjeseci, krovna europska košarkaška organizacija FIBA je odlučila kako ni Split ni Beograd ne mogu biti domaćini tih utakmica. Nekadašnja Jugoplastika izabrala je talijanski Pesaro za domaći parket, dok je Partizan izabrao ni manje ni više nego – grčki Solun. 

Splitski ‘žuti’ su usprkos svim prognozama u Pesaru, na ‘domaćem’ parketu, odnijeli pobjedu protiv beogradskog kluba, slavilo se tada kao da je osvojen trofej – pamtit će se mirna ruka Gorana Kalamize u samoj završnici utakmice, a poznate su i suze u eteru radioreportera Ede Pezzija. Bilo je to veliko emotivno pražnjenje, mladići u ‘žutom’ Grgurević, Tvrdić, Vujčić, Vranković, Prkačin i društvo, donijeli su pobjedu koja će vječno ostati upisana u almanahe splitske košarke, ali i cjelokupnog hrvatskog sporta…

Međutim, nisu ni slutili što ih čeka mjesec dana kasnije u Solunu – gradu u kojem je beogradski klub odlučio ugostiti Splićane. Svjedoci tog vremena kažu kako se najavljivalo da će Grobari doći u velikom broju, međutim nisu pretpostavljali kako će jakog saveznika imati u navijačima PAOK-a, a nisu ni vjerovali da će igrati u grotlu pred 5.000 navijača. Iako su navijači Partizana i PAOK-a već nekoliko godina prije, početkom 90-ih, uspostavljali kontakte, ovo je bilo prvi put da su viđeni zajedno na tribini, gdje su osim Partizanovih obilježja, bila i obilježja solunskog kluba, a uoči utakmice pjevalo se ‘Od Topole pa do Ravne gore…’

– Dvorana je bila prepuna, ali rekao bih prepuna ‘četnika’, a ne Grobara. Iz gledališta su virile samo kokarde i bradati likovi koji su nas nemilice pljucali i gađali kojekakvim limenkama, pivama i ne znam čime ne – opisao je atmosferu te večeri u solunskoj dvorani prije nekoliko godina u razgovoru za Dalmatinski portal Damir Tvrdić, junak Splitove glatke pobjede, kojom su izludili i do ludila doveli ‘domaće’ navijače.

A nekoliko sati prije utakmice, Grobari su umjesto pred solunskom dvoranom, iskrcani na samom ulazu u grad, a potom su u koloni umarširali u Solun. U toj šetnji, priključili su im se i prijateljski nastrojeni PAOK-ovi navijači. Zajedno su potom sjeli na tribinu i doveli utakmicu na rub regularnosti. Klupa ‘žutih’ se cijelu utakmicu branila ručnicima preko glave…

– Iza naših leđa… A i tamo… Svašta… Na parketu su konzerve – teško je do riječi dolazio splitski reporter Joško Elezović:

– Sprema se ovdje velika ludnica, sve je spremno da se tome suprostavimo… Sada i gori parket… Treba preživjeti pakao Soluna, što da vam kažem, ima ih više! – opisivao je Elezović.

Atmosferu s parketa opisao je i Tvrdić.

– Grobari su ulazili u teren kako su htjeli, a mi smo bili prisiljeni u jednom trenutku povući se ispod novinarskih loža, gdje smo koliko toliko bili sigurni. Očekivali smo napad svaki tren, a bili smo se doslovno spremni tući s njima. U trenutku su ušli grčki specijalci na tribinu i jednostavno ih potaracali. Utakmica je privedena kraju, izveo sam na brzinu neka slobodna bacanja i uspjeli smo se dokopati svlačionice – prepričao je Tvrdić.

Dakle, utakmica je završila, povukli su se igrači i delegacija ‘žutih’ u utrobu dvorane, a iz svlačionice je odzvanjalo ‘Nek živi ljubav, nek se budi dan…’, pa ‘Vukovar, Vukovar’.

– Sjećam se da sam radio prijenos iz zadnjeg reda tribina i ono što sam doživio u Solunu nigdje nisam doživio u životu. Cijelu utakmicu sam bio pod pritiskom sa svih strana. Međutim, ova utakmica je bila spektakularna jer je jedna od onih na koju ni u snu ne pomišljate da ćete pobijediti. Bio je to jednom riječju – trans – opisao je herojsku pobjedu Splita, radijski reporter Edo Pezzi.

Velika i slatka pobjeda slavila se u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u Splitu, gdje su navijači igračima te večeri priredili doček na splitskom aerodromu u ranim jutarnjim satima.

‘Bijeli’ će u četvrtak pokušati ponoviti veliki Splitov pothvat iz Soluna, nema nikakve sumnje kako ih na PAOK-ovom stadionu čeka paklena atmosfera…