Andrija Balić je na novoj prekretnici. Danas već 25-godišnjak je slobodan igrač i čeka novi angažman nakon dobre polusezone u Banskoj Bystrici, gdje je u 12 nastupa zabio pet golova…

– Iz Slovačke sam otišao, mislim da je ta liga za mene završena priča. Ima i dalje upita, ali smatram da mogu puno bolje. Trenutno sam doma, treniram s Ivom Katušićem i osjećam se jako dobro. Spreman sam na nove izazove, a još je rano da nešto konkretno kažem o potencijalnim klubovima. Neke lige nema puno ni da su završile – rekao nam je uvodno Balić.

Kako rezimiraš svoj boravak u Slovačkoj?

– Tri godine sam bio tamo, krenuo jako dobro u DAC Dunajskoj Stredi, a onda mi se drugo sezonu dogodio veliki peh s ozljedom. Do tada sam stvarno bio prezadovoljan svojim igrama, no zakomplicirao mi se problem s leđima, što me udaljilo od terena. No, opet sam se odlično vratio nakon ozljede i sada smatram da mogu igrati na višoj razini. 

Kakva je njihova liga u odnosu na Hrvatsku?

– Naša je bolja. Tamo odskaču Slovan, DAC, Trnava, Žilina, ostali su ‘tko jače udre, dobije’. Šalu na stranu, tamo je razlika velika između vodećih i ostatka lige, kod nas je ipak veća kvaliteta.

Jesi li imao drugih ponuda za vrijeme igranja u DAC-u?

– Da. I nisu me pustili. Mogao sam u Tursku, pa u Qarabag. Najprije su inzistirali da me zadrže, a onda mi se dogodila ozljeda pa je sve utihnulo. Gledao sam samo kako se izliječiti i, srećom, vratio sam se odlično, nikakve bolove nisam osjećao u prošloj sezoni.

Kako danas gledaš na svoj boravak u Italiji? Jesi li prerano otišao iz Hajduka?

– Teško je sada odgovoriti na to pitanje. Otišao sam s Poljuda sa 18 i pol godina. Znam samo da tada nisam želio napustiti Hajduk, ali to je tema na koju se više i ne želim vraćati. To je moj klub, pripalo mu je 3,5 milijuna eura odštete, a mene je čekao potpuno novi svijet.

I dugo si čekao šansu…

– Čak ja to tako ne bih rekao. Došao sam u Udinese u zimskom prijelaznom roku. Do kraja sezone sam trenirao s prvom momčadi, ali nisam igrao, a onda sam sljedeće sezone pri kraju počeo dobivati priliku. Igrao sam u zadnje četiri utakmice, čak i zabio gol u posljednjem kolu protiv Intera na San Siru. Onda je došla sezona 2016/17 kada sam dosta igrao u Serie A. Nije to kod nas nešto bilo popraćeno, ali baš sam se odlično osjećao, igrao sam zadnjeg veznog izgledalo je da se sve idealno posložilo.

I što se onda dogodilo?

– Petak, predzadnji trening u sezoni. Idem u šut, uđe mi igrač i – ozljeda. Potom operacija koljena. U zadnjem kolu protiv Bologne nisam bio u kadru, a poslije se nisam odmah vratio kakav sam bio. Kasnije sam napravio grešku, bio sam nestrpljiv. Svi su mi govorili da se polako vraćam, da pričekam, da će sve sjesti na svoje mjesto. A ja sam odlučio ići dalje, Fortuna Sittard, Perugia…

Dosta se priča o tvom fizičkom stanju, znanje nikad nije bilo upitno…

– Stavrno ne znam odakle te priče, gdje god sam igrao, nikad nisam istrčao ispod 11 i pol kilometara, a išao sam i preko 13. Sve se mjeri, to su konkretni podaci. Čak i u Serie A sam po tom pitanju bio top. Igrao sam zadnjeg veznog kod trenera Massima Odda u sustavu 3-5-2 i funkcioniralo je izvrsno. Ali Talijani su taktički to doveli do savršenstva, ako ti tamo treba 10 metara da nešto pokriješ, u slabijoj ligi ti treba 20. Talijanska liga je jaka, a minimalno se trošiš na neke stvari. Ali, kažem, gdje god sam igrao sam bio među igračima koji najviše pretrče. Naravno da mi je nakon ozljede u Slovačkoj trebalo par utakmica da se vratim, da dođem sebi, ali ispalo je to jako dobro i sada se osjećam top.

I na kraju – ono što si znao da ću te pitati. Neki navijači Hajduka smatraju da bi ti dobro došao ovom kadru, što kažeš na temu eventualnog povratka na Poljud?

– To me stalno pitaju, a odgovor je isti. Nije do mene. Naravno da bih se vratio u klub kojega volim, to pitanje je suvišno. I nemam što dodati na tu temu. Hajduka stalno pratim i nadam se da će se jako dobro posložiti za sljedeću sezonu, a ja dalje treniram, radim, te čekam da se definira pitanje novog kluba.