Kako bi zaustavio manipulativni zeleni marketing, Europski parlament danas usvaja stajalište o direktivi za poboljšanje označavanja proizvoda, produljenje njihova vijeka trajanja i okončanje obmanjujućih tvrdnji. Uoči glasovanja eurozastupnica Biljana Borzan (S&D / SDP), kao glavna autorica i pregovaračica nove direktive, poručila je kako je model ‘kupi, koristi, baci’ financijski neisplativ za građane te ujedno štetan za okoliš. 

Nacrtom teksta Odbora za unutarnje tržište, naime, zastupnici žele da se svako dodatno dobrovoljno produljenje jamstva koje nude proizvođači na usklađen način navede na proizvodu. Kako bi trajao dulje, traže zabranu uvođenja dizajnerskih značajki koje ograničavaju trajnost te dovode do prijevremenih kvarova. Sva bi roba trebala biti napravljena tako da se potrošni materijal, rezervni dijelovi ili dodatni pribor (na primjer punjači ili spremnici s tintom) mogu proizvesti u različitim kompanijama. Ako se proizvod ne može popraviti, potrošači bi trebali biti obaviješteni o tome, kao i o drugim ograničenjima servisiranja, prije same kupnje.

Nadalje, zabranila bi se uporaba općih tvrdnji o proizvodima kao što su ‘ekološki prihvatljivi’, ‘prirodni’, ‘biorazgradivi’, ‘klimatski neutralni’ ili ‘ekološki neutralni’ ako ne postoje detaljni dokazi. Kako bi se pojednostavile informacije o proizvodima, dopuštene bi bile samo oznake održivosti koje se temelje na službenim programima certificiranja ili su ih potvrdila javna tijela. 

‘Ovo je jedna od prvih potrošačkih tema kojima se sam se počela baviti u Europskom parlamentu, 2014. bio je moj prvi istup ovdje u Strasbourgu. Kad su građani to doznali, moj je ured postao svojevrstan potrošački centar koji je zaprimao pritužbe. Naravno, bilo je specifičnih koji su se događali samo pojedincima, ali o ovome su pisali mnogi, i to vrlo emotivno. 

Nije teorija zavjere da uređaji zastarijevaju prije no što bi trebali. Ako su naši roditelji svoju perilicu rublja mijenjali nakon više od 30 godina od kupnje, i to ne zato što se pokvarila, već je, primjerice, programator izblijedio, kako to da se sada, kada je tehnologija toliko uznapredovala, većina uređaja kvari nakon isteka jamstva’, zapitala se zastupnica Borzan. 

Išli su, stoga, u zabranu programiranog ugrađivanja kvarova. Pojasnila je i kako su, suprotno prijedlogu Europske komisije, skinuli odgovornost s potrošača. Smatra kako nije moguće izvesti, kako je Komisija predvidjela, da potrošači dokazuju namjeru proizvođača da se proizvodi kvare nakon isteka jamstva. 

‘Gotovo 80% građana preferira popravak, odnosno trajnije uređaje, a ne kupnju novog proizvoda. Budući da su rezervni dijelovi preskupi, nema ih ili pak nema servisa, sada sve funkcionira na principu ‘kupi, koristi, baci’. Iako u politici uvijek trebamo stremiti ka novom i boljem, u ovom slučaju želimo se vratiti na staro. Želimo uređaje kakvi su bili i širenje mreže servisa i zato što se kroz postojeći sistem stvara jedno novo radno mjesto, a popravkom i prenamjenom njih gotovo 300′, podcrtala je. 

Nadalje je kazala kako će se na uređaje stavljati nova oznaka koja će označavati zakonski propisane dvije godine jamstva, ali će obuhvatiti i komercijalno jamstvo, odnosno rok koji proizvođači dodatno nude. Primjerice 2+2. 

‘Na potrošaču je da izabere onaj koji nudi najdulje jamstvo. Potiče se tako i kompeticija između proizvođača da proizvode dugotrajnije uređaje te da samim time postanu atraktivniji na tržištu’, obrazložila je Biljana Borzan. 

Osvrnula se potom na, kako ju je opisala, džunglu različitih ‘environment friendly’ oznaka. Iznijela je da ih postoji više od 1200. U tom je kontekstu rekla i kako su proizvođači itekako svjesni da potrošači danas imaju razvijenu svijest, da žele i sami sudjelovati u zelenoj tranziciji te da žele biti odgovorni, što percipira jako značajnim. 

K tome, apsurdnim smatra to što tvrtke pod svojim okriljem mogu imati certifikatore. Nacionalne države, pojasnila je, sada će odrediti tijela koja će certificirati. 

Direktiva je prošla na odboru sa samo jednim glasom protiv. Iako nam je priznala da je pod pritiskom do zadnjeg trenutka, Borzan je izrazila uvjerenje kako se barem velike grupacije neće usuditi glasati protiv. 

‘Razumijem da industrija ima svoje financijske interese, no i ona mora dati svoji doprinos jer bez nje snažna volja pojedinaca ne vrijedi. Kad me pitaju kako je moguće da smo još prije deset godina o ovome raspravljali, a sada tek donosimo zakon, odgovor su jaki lobistički utjecaji. Međutim kako se situacija mijenjala – korona-kriza, energetska i ekonomska kriza zbog rata u Ukrajini – promijenila se svijest. Neke stvari koje smo zazivali unutar moje političke grupacije – od porezne politike pa nadalje – danas guraju i unutar desne strane Parlamenta zbog spoznaje da je ovo neodrživo’, podcrtala je. 

Kao i prilikom donošenja većine drugih zakona, zastupnica Biljana Borzan otkrila nam je kako isprva očekuje otpor. No smatra da će se s vremenom svi naviknuti na ‘novo normalno’. 

‘Svi koji donose proizvode na područje EU-a moraju poštivati naša pravila. Prilikom izrade zakona nastojimo predvidjeti potencijalne manipulacije, ali, nažalost, vrijeme pokaže da se demokratski procesi ponekad odvijaju sporije od mašte pojedinaca’, komentirala je, ali i zaključila da će se malo tko, barem među velikim igračima, usuditi nepoštovati zakon. 

Direktiva o osnaživanju položaja potrošača u zelenoj tranziciji, dodajmo, dio je prvog paketa o kružnom gospodarstvu, s uredbom o ekološkom dizajnu, uredbom o građevnim proizvodima i izvješćem o vlastitoj inicijativi o strategiji EU-a za održive i kružne tekstilne proizvode. Njome se pak utire put novoj direktivi o tvrdnjama o prihvatljivosti proizvoda za okoliš kojom će se dodatno odrediti uvjeti.