Cyberbullying se, na inicijativu Kluba zastupnika EPP-a, našao na dnevnom redu ovotjedne plenarne sjednice Europskog parlamenta u Strasbourgu. 

Godine 2021. Irska je usvojila tzv. ‘Coco’s law’ koji propisuje do sedam godina zatvora za one koji distribuiraju ili objavljuju intimne fotografije osoba bez njihova pristanka. Zakon je nazvan po nadimku Nicole Fox, žrtve cyberbullyinga koja je, nakon tri godine izloženosti kako ‘online’ tako i ‘offline’ nasilju, tragično preminula. Sudbina ove djevojke bila je okidač za kampanju koju je pokrenula njena majka Jackie, a koja se posredstvom irske eurozastupnice Frances Fitzgerald i drugih EPP-ovaca podignula na europsku razinu. 

Hrvatska eurozastupnica Sunčana Glavak (EPP) istaknula je kako je policija u Irskoj, otkako je zakon stupio na snagu, pokrenula više od 70 kaznenih progona. Navela je kako je talijanski parlament 2017. usvojio sličan zakon te kako je Francuska prošle godine išla u manju izmjenu zakonodavnih akata. Kazne su različite – od zatvorskih pa do novčanih do 150 tisuća eura, ovisno o državi. Na razini država članica EU-a, ukazala je, zakonodavstvo nije ujednačeno. 

‘U novom smo dobu u kojem roditelji možda ne posvećuju dovoljno pozornosti djeci koja su pak stalno na gadgetima bilo koje vrste, odnosno na društvenim mrežama. Nije dovoljno samo ograničiti vrijeme koje smiju provesti na nekom od uređaja na, primjerice, jedan sat. Smatram, dakle, da roditeljski kontrolni mehanizam nije dovoljan. Potreban nam je institucionalni mehanizam’, iznijela je Glavak.

Napomenula je kako se cyberbullying potpuno promijenio u proteklih desetak godina. Ujedno je naglasila kako medijsko opismenjavanje o kojem se podosta govori ne može u potpunosti riješiti problem. Trebalo bi ujedno, smatra, s njime krenuti puno ranije, i to ne selektivno, samo ponekad ili prigodno.

‘Trebali bismo sustavno rješavati problem novih tehnologija koje su neminovne, ali koje su velik izazov za djecu u današnjem društvu. S jedne su nam strane donijele puno dobrog u tehnološkom, u komunikacijskom i u edukativnom smislu, međutim, koliko vidimo, postaju dosta opasne, prije svega po mentalno zdravlje djece. 

O mentalnom zdravlju djece govorili su i sami mladi tijekom konferencije o budućnosti Europe. Ono je svakako povezano s društvenim mrežama, s izloženošću različitim internetskim utjecajima. U političkom fokusu bila su druga pitanja, a jasan signal imamo da se događaju različiti novi procesi o kojima moramo povesti računa’, naglasila je Sunčana Glavak.

Na upit predstavnika medija kako na europskoj razini institucionalizirati medijsko opismenjavanje te je li uvođenje novih predmeta u školama možda rješenje, uzvratila je kako ne bi u ovom trenutku ulazila u promjene obrazovnog sustava jer je on, kao i zdravstvo, više-manje u nadležnosti države članice. No, naznačila je, potrebno je prilagoditi se novom vremenu. 

‘Možda medijsku pismenost možemo uvrstiti u nastavni program kao neobvezan predmet. Valja svakako napomenuti da bi to značilo i nužnost educiranja profesora i učitelja. Prisutan je, naime, i sukob generacija – u edukativnom smislu imamo učitelje koji možda ne barataju novim tehnologijama, a onda i roditelje kojima to i ako polazi za rukom – nemaju vremena za baviti se njima zbog stila života. Djeca tako ostaju u zrakopraznom prostoru, a do trenutka kada se dogodi tragedija – često nismo u potpunosti svjesni problema’, ustvrdila je. 

U tom je kontekstu pojasnila kako tek trebaju detektirati štetne sadržaje i načine na koje ih uokviriti u zakonske prijedloge. Uporište za stavljanje političkog akcenta na ovu problematiku pronalazi i u rezultatima dosadašnjih istraživanja.

‘EU Kids Online, istraživanje objavljeno 2021., a provedeno godinu ranije, pokazalo je da je gotovo 50 posto djece bilo izloženo nasilju na internetu. Već je to bio indikator da više pažnje moramo posvetiti internetskom zlostavljanju bilo koje vrste. Studija Europskog parlamenta iz 2021. pokazala je da je između četiri i sedam posto žena u Europskoj uniji doživjelo neki od oblika internetskog uznemiravanja. Govorimo, dakle, o vrlo slojevitim procesima koji se događaju u našem društvu i koji se ne odnose samo na djecu, već i na žene’, podcrtala je.

Nedavni masakr u beogradskoj osnovnoj školi, koji je počinio 13-godišnji dječak, a koji zbog svoje dobi ne može kazneno odgovarati, povukao je pitanje i potencijalnih metoda kažnjavanja cyberbullyinga.

‘Kada govorimo o zakonodavnim aktima, uvijek se pitamo koliko će to koštati, tko će platiti kaznu i u kojem iznosu te kolika je granica za otići u zatvor. Ovaj problem moramo malo šire sagledati. Moramo, dakle vidjeti, na koji način maloljetne osobe – a vrlo su učestalo one te koje zlostavljaju – mogu odgovarati za svoje postupke, što je, naravno, vrlo teško jer ne možemo reći da je dijete od 11 godina svjesno da narušava mentalno zdravlje svojega prijatelja’, komentirala je zastupnica.

Pojedine su države, primjerice, zabranile TikTok, a istom je, radi povećanja razine kibernetičke sigurnosti, pribjegla i Europska komisija na uređajima svojih službenika. Glavak je stava kako, kad je posrijedi cyberbullying, veliki provideri ne mogu samostalno snositi odgovornost. Dakle, sankcioniranje platformi preko kojih se on odvija, smatra, nije dovoljan mehanizam.

‘Europska komisija i Europski parlament imali su niz dogovora, rezolucija, akata vezanih uz regulaciju mreža, ne samo po pitanju cyberbullyinga, već i fake newsa. Stalno se pregovara s velikim providerima. Imaju dio odgovornosti te trebaju poštovati dogovor između europskih institucija, o čemu se najviše počelo razgovarati tijekom pandemije koronavirusa zbog lažnih vijesti i lažnih profila. 

No, ponavljam, ne možemo kriviti samo njih, već moramo vidjeti što se događa u našim obiteljima, s kime naša djeca komuniciraju. Postoje WhatsApp i Viber grupe u kojima su ljudi koji se međusobno poznaju, a u kojima se događa nasilje. Ako treba, moramo okrenuti svijet naopako jer je internet okrenuo svijet naopako djeci koja žive našu budućnost, a o tome kakva će biti njihova – mi moramo voditi računa’, zaključila je Sunčana Glavak.