Na splitskom pazaru i zagrebačkim placevima još uvijek dozrijevaju trešnje. Domaće su, a stoje 28 eura.

Zlatan Kljaković Gašpić, predsjednik udruge Trešnja, pokazao je ekipi Dnevnika kako izgledaju trešnje iz Španjolske. Uvezene su po veleprodajnoj cijeni od 15 eura.

‘To što lažu da su naše – nisu. Kaštela bere tek u petak i subotu’, jasno je poručio.

Cijene uvoznih trešanja trebale bi pasti kad na tržište stignu one domaće. Za 15 dana trebale bi koštati od osam do 10 eura i od toga jeftinije ne može.

‘Da ne ponavljam koliko je otišlo gore gnojivo, sredstva zaštitna, to mi je već dosadno’, kaže. 

I već je dosadno slušati da je bio mraz, nije bilo pčela, nema tko brati. Kljaković Gašpić ipak se uspio snaći za ovogodišnju berbu.

‘Pa dosta se ljudi, interesantno, ove godine javlja. Ja se nadam da ću uspjeti prikupiti, ali pitanje je jesu li ti ljudi sposobni za ovaj posao. Znate građani obično nisu – izdrže tri, četiri sata i onda riknu. Nemam pravo uvoza strane radne snage jer sam u mirovini. Trebao bi imati stalno zaposlene radnike koji ne znam što bi radili ovdje. Za jedno stalno zaposlenog ja mogu uvesti samo tri stranca, znači ja bih ovdje trebao imati pet zaposlenih da bih u berbi imao 15 stranaca’, pijašnjava svoju kompleksnu računicu.

Mogli bismo ozbiljno razmisliti i o još trešanja i o još stranaca jer se za kilogram toliko željenih trešanja u EU traži i do 50 eura. I dobiva.

Trebalo bi ministarstvo pomoći pribrati ljude koji će pobrati trešnje za uzgajivače koji će se sabrati pri smišljanju cijene trešnjama.