Manifestacija Gastroadvent u Splitu svake je godine posvećena nekim tradicionalnim namirnicama i jelima dalmatinske kuhinje. Ove se godine nutricionistica Olja Martinić odlučila za suhe mahunarke i žitarice koje su još od grčkog doba temelj prehrane ovih krajeva. Jedno od jela koje je bilo zvijezda dosadašnje dvije ovogodišnje nedjelje Gastroadventa svakako je tradicionalno jelo bara koje se kuhalo u Dalmaciji baš u ovo doba, a posebno za sv. Barbaru, djevicu i mučenicu iz 3. stoljeća, zaštitnicu rudara i pomagači u nevolji, pa se Sv. Barbara zazivali za oluja i grmljavina, piše portal Skitopisi.

Bara se kuhala podjednako na otocima, uz obalu i u zagorskim dijelovima Dalmacije, u različitim dijelovima se i različito zove. Naziv bara je prisutan na Braču, dok se na jugu Dalmacije u dubrovačkom području naziva vara. U šibenskom području zvali i gra (s dugim a), a ponegdje se koristi i naziv sočivo koji je u biti stari naziv za suhe mahunarke i to posebno za leću, ali se tako zvalo i ovo jelo. 

Osnovni recept za ovo vegetarijansko jelo je krajnje jednostavan. Jedino što je bitno da imamo neparni broj mahunarki i žitarica. Što više, to bolje. Obično bi ih bilo 9, ali može i 5, 7, 11, 13 ili 15. Samo je važno da je broj neparan. Zašto neparan, nitko ne zna, ali se svi drže toga. Jelo je u biti ritualno i slavilo obilje, plodnost i blagostanje, pa se smatralo što je grahorica i žitarica više, to će i godina biti plodnija. Osnovnih 9 suhih mahunarki i žitarica su obično: 

– bob

– grašak (polubliži)

– crveni grah

– bijeli grah

– leća

– pšenice  (spominje se da mora biti vrsta sv. Jelena)

– ječam (orzo)

– slanutak i

– sjekirica, vrsta stare mahunarke

koja se danas teško nađe, pa je može zamijeniti

– zob

– raž

– kukuruz

Spominju se, posebno u Konavlima i neke stare danas skoro pa zaboravljene vrste kao:

– bobica

– crna bobica

– golokud.

Ako ih imamo, dodajmo ih sve, sjetimo se – što više, to bolje.

Osnovno pravilo je suhe mahunarke i žitarice namakati večer prije u hladnoj vodi. Ujutro isprati, ukloniti nečistoće i staviti kuhati u hladnoj vodi i to bez ikakvih začina, uključujući i sol. Čim provrije smanjiti i kuhati na laganoj vatri dok mahunarke i žitarice ne omekšaju.  Kako je neke mahunarke ili žitarice potrebno duže kuhati (na primjer pšenicu, slanutak, kukuruz, sikiricu, bob), a neke kraće (posebno leću, ječam, grah), dobro ih je odvojeno kuhati da se ne bi raspale, ali ako se i raspadnu neće biti problema, samo će bara biti gušća.  Kada je skuhano, ocijedi se voda, sve se izmiješa, tek sada posoli, popari i doda maslinovo ulje. U dubrovačkom području na vrh tanjura vare se stavljala i žlica konšerve (paste od rajčica), sve bi se izmiješalo i onda jelo i to obično uz slanu jelu

Običaj je bio da se bara jede u ovo predbožićno doba svaki dan u manjim količinama, da ne bi bilo velike ‘grmljavine’. U Konavlima se spominju i drugi ritualni običaji:

‘Prisutni su i drugi ritualni postupci povezani s varom kao obrednim jelom: ritual potpaljivanja vatre na kojoj se vara kuha drvcima iz Varinih balica, što su ih djevojke danima prije blagdana skupljale, uz pjevanje ritualnih pjesmica kojim se priziva obilje stočnog blaga i plodova, proricanje godišnjeg uroda ili vremenskih prilika prema strani na kojoj vara provri u kačulu, bacanje malo vare u vodu za prizivanje rodne godine, a s istim razlogom davala se i životinjama uz blagoslov. Kratki blagoslov izgovarali su i ukućani prilikom blagovanja vare, koja je bila i isključivo jelo toga dana, a pripremala se i pastirima koji su taj dan stoku šibali grančicama lovorike da bi putem prijenosne magije mladost, zdravlje i plodnost prešli sa zelene biljke na životinje’.

U Blatu na Korčuli se pjevalo: ‘Barbarice varu vari, u lončiću devet stvari’. 

Tijekom dosadašnje prve dvije nedjelje Gastroadventa u Splitu splitski chefovi su napravili svoje verzije bare, koju su dodatno oplemenili i plodovima zemlje i plodovima mora.