Splitu bi se uskoro mogli, ako bude interesa kao u brojnim drugim razvijenim državama svijeta, osnovati prva dva muška hodometna kluba (‘Zlatne niti’ za osobe starije od 65 godina i ‘Srebrne niti’ za osobe u dobi od 50-65 godina), poručuje dr. Joško Kalilić. Za žene  iznad dobi od 40 godina, dodaje, osnovao bi se također hodometni klub s nazivom prema  njihovom izboru.

Dr. Kalilić pojašnjava kako je John Croot 2011. u Ujedinjenom Kraljevstvu prvi došao na ideju o osnivanju vrste usporenog nogometa koji bi bio povoljan za dobne skupine iznad 50 godina koji bi potaknuo starije građane na veću tjelesnu aktivnost u prirodi na svježem zraku, na zajedničko druženje i zabavu doprinoseći tako zdravijem tjelesnom i psihičkom načinu života. 

– Mnoge starije osobe provode nezdravi sjedilački i usamljenički način života kod kuće ili u Domovima za starije osobe pa je ovaj sport idealna prilika za izlazak iz usamljenosti uz druženje sa svojim vršnjacima uz prigodnu zabavu što umanjuje stres kojem su često osobe u toj dobi izložene. Hodomet je povoljan i za muške i ženske osobe iznad 50 godina. Čak je sve veći broj žena iznad 40 godina koje se prijavljuju za ovu vrstu zdravog sporta – kaže dr. Kalilić.

Na svjetskoj razini, u svrhu razvoja hodometa, osnovana je međunarodna hodometna organizacija – IWFA (International Walking Football Association) sa sjedištem u Londonu koja je donijela 50-ak pravila hodometa kojih se pridržava 50-ak zemalja na svim kontinentima. Članovi klubova mogu biti ili samo muškarci ili samo žene ili čak po potrebi timovi mogu biti sastavljeni od muških i ženskih članova. Glavna svrha timova nije takmičenje i pobjeda već zdrava tjelesna aktivnost uz druženje i zabavu i što veću sigurnost za vrijeme natjecanja. Povrede su reducirane na minimum zbog usporene igre i manjka fizičkog kontakta među igračima što nalažu pravila. Najveći hodometni klub na svijetu je osnovan u Birminghamu 2014. i ima 800 članova. Ukupno  u Ujedinjenom Kraljevstvu ima oko 60.000 članova u osnovanim hodometnim klubovima. Hodomet se vrlo brzo raširio u mnogim razvijenim zemljama svijeta kao što su SAD, Kanada, Australija, Novi Zelanad, Južna Afrika, Japan, Kina Njemačka, Francuska, Italija itd.

Udruga ‘Sijede vrijede’ osnovana 2019. u Zagrebu dobila je odobrenje od IWFA da u Hrvatskoj mogu upotrebljavati njihova pravila hodometa te propagira osnivanje klubova hodometa u Zagrebu i izvan njega (Petrinja, Selca) s neobičnim nazivima (Stari pleh, Superstarci itd.) nastojeći u dogledno vrijeme osnovati hodometne klubove u svim većim gradovima Hrvatske, a nakon toga osnovati i Hrvatsku hodometnu ligu (HHL). Igra je povoljna čak i za one osobe koje imaju blagi ili srednje povišeni tlak, a svi oni koji boluju od nekih ozbiljnijih bolesti trebaju se konzultirati sa svojim liječnicima (u svakom slučaju mnogi od njih prema svojoj želji mogu pomagati u administraciji i organizaciji hodometnih utakmica).

Hodomet ima svoja pravila, kaže dr. Kalilić:

‘Nema trčanja za vrijeme utakmice, a hodanje može biti sporije i ubrzanije prema želji i kondiciji igrača. Nema kontakta među igračima. Kod udarca lopte  jedna noga mora biti  na zemlji. Nema udaranja lopte glavom niti se lopta smije udariti tako jako da ima putanju iznad glave bilo kojeg igrača. Ne smije se prilaziti igraču s leđa da se otme lopta. Kazneni udarac se izvodi samo s jednim korakom. Agresivnost, vrijeđanje i nepristojno ponašanje nije dopušteno (nulta tolerancija za takvo ponašanje). Za tri iste ili razne greške (npr. trčanje) sudac kažnjava igrača i šalje ga van igre za 10 minuta. Kod slobodnog udarca branitelji moraju biti najmanje 3 m udaljeni  i nitko ne smije ulaziti u prostor vratara (peterac). 

Teren mora biti travnat (prava ili umjetna trava). Svaki tim se sastoji od 6 igrača (vratar plus 5 igrača) ali u slučaju potrebe može ih biti više ili manje što ovisi koliko se prijavi igrača. Utakmica traje 40 minuta (dva puta po 20 minuta uz pauzu od 5 minuta). Poželjno je lagano zagrijavanje prije početka utakmice. Igru vode kvalificirani suci, ali u slučaju njihovog nedostatka mogu suditi i neki od igrača koji dobro poznaju pravila hodometa. 

Od obuće i odjeće svaki igrač može nositi ono što mu najbolje odgovara. Od obuće se preporučuju ugodne tenisice a za odjeću da bude  takva da se igrač što manje znoji. Ostala oprema nije potrebna osim prema osobnoj želji štitnik za potkoljenicu iako po pravilima među igračima nema kontakta pa je mogućnost ozljede minimalana. Budući da nema kontakta među igračima nema ni straha da će jedan drugoga gurnuti što bi moglo dovesti do njegovog pada i eventualnog  ozljeđivanja. Igrač je praktički prisiljen stalno hodati po igralištu za vrijeme igre (što je dobro za tjelesnu kondiciju) inače ne bi mogao doći do lopte.

Uobičajeno je za vratara birati najstarijeg člana tima. Iako on, u odnosu na druge igrače, ne igra tj. ne hoda, on ipak zbog zdravlja stalno samoinicijativno hoda ispred branke ispunivši tako poželjan broj koraka od 5-7000 po utakmici. Igrači istog tima se mogu bez najave izmjenjivati ako se umore. U hodometu nema veterana (kao u nogometu) jer tko počme igrati hodomet u svojoj 60-oj godini igrat će ga doživotno. Poželjno je, ako je moguće, da je na utakmicama bude prisutan i medicinski tehničar koji kod sebe ima prvu pomoć i portabilni defibrilator (za svaki slučaj).

Budući da hodometna  tjelesna aktivnost doprinosi održavanju i poboljšanju zdravlja i smanjenju kardiovaskularnih oboljenja, smatra se da bi Hrvatski nogometni savez, Županijski nogometni savez kao i  Ministarstvo zdravstva trebali sudjelovati u financiranju eventualnih troškova kod hodometa, jer takva fizička aktivnost doprinosi zdravlju pojedinaca što smanjuje troškove liječenja za državu. Smatra se da pojedini igrač za vrijeme utakmice prijeđe od 5 do 7000 koraka što doprinosi tjelesnom zdravlju, održavanju normalne tjelesne težine i smanjuje mogućnost nastajanja šećerne bolesti.

U slučaju interesa građana za osnivanje i sudjelovanje u hodometnim klubovima na području Splita i Splitsko-dalmatinske županije mogu se javiti na e-mail: josko.kalilic@gmail.com nakon čega će uslijediti dogovor o osnivanju klubova i organizaciji hodometnih natjecanja’, zaključuje dr. Kalilić.