Odbrojavanje je završeno. U petak, 4. studenoga, nikad ranije u povijesti i nikad u studenom, počinje Europsko prvenstvo rukometašica ili službeno EHF EURO 2022. Hrvatsku je ždrijeb smjestio u željeni grad, a to je Ljubljana, ali i skupinu koja je izuzetno jaka. S nama su još Norveška, Mađarska i Švicarska.

Uz sve, ždrijeb nam je na otvaranju odmah udijelio najbolje svih vremena, osmerostruke europske prvakinje. Uz sve to, tu su još tri srebra i jedna bronca. Ili ako vam je lakše, Norveška je samo dva europska prvenstva završila bez medalje. Bilo je to 2000. kada su osvojile 6., te 2018. godine kada su završile na 5. mjestu.

Koliko je velika ta reprezentacija, neka posvjedoči još jedan podatak. Norveška je bila sudionik svih europskih prvenstava. Pri tome je odigrala 106 utakmica. Pobijedila je u njih 87, šest puta je igrala neodlučeno i doživjela samo 13 poraza. Postigla je pomalo nevjerojatna 2993 pogotka i ona igračica koja zabije 7. pogodak u susretu s Hrvatskom, probit će magičnu brojku od 3000 pogodaka. Usporedbe radi, Danska koja je druga najuspješnija zemlja po medaljama i nastupima na EHF EURU, ima manje od 100 utakmica, 63 pobjede, 31 poraz i 2531 postignut pogodak. Realno dakle, trebat će im još dva prvenstva da dostignu sadašnji učinak Norveške.

I još malo zanimljivosti prije nego se posvetimo ekipi. Norveška je u prosjeku zabijala 28,2 pogotka po susretu. Naravno da je to rekord. Mađarska je na 26,5 pa Rusija 26,4. Ta će zemlja bez obzira na izostanak Veronike Kristiansen (medicinski razlozi), Camille Herem, Sanne Solberg-Isakson i Kari Dale (sve tri trudne), a sve su legende i zajedno imaju 744 nastupa, biti i dalje reprezentacija s najviše nastupa u prosjeku na Europskom prvenstvu. Ukupno 77,5 susreta prosječno ima svaka norveška igračica. Hrvatska je usporedbe radi na manje od pola tog prosjeka s 34, 3 nastupa po igračici.

Norveška u Ljubljanu dolazi u dosta promijenjenom sastavu u odnosu na posljednje Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj. Već smo spomenuli koga nema u sastavu. Ali, ne treba se zanositi činjenicom što izbornik Torir Hergeirsson koji je klupi još od 2009. godine (13 medalja u 13 godina), ima nekoliko relativno nepoznatih igračica pa čak i debitantica. Budite uvjereni da su to sve izuzetno moćne i dobre rukometašice i Norveška će ponovno biti favorit broj jedan za zlato. Islanđanin je nedavno odradio 300. utakmicu na klupi Norveške. Ima 237 pobjeda, 12 remija i 51 poraz ili ako vam je lakše 79 posto uspješnosti.

Dakle, tu reprezentaciju kao vratarka predvodi čudesna Katrine Lunde. Bez obzira što je u 43. godini brani kao da ima tek 22-23. Članica je europskog prvaka Vipers Kristansanda zajedno s našom Anom Debelić. Druga vratarka je Silje Solberg–Ostahassel koja igra za Gyor. Do njih je odmah Nora Mork. Dvaput je do sada bila najbolji strijelac europskih prvenstava 2016., 2020. godine. Ukupno ih je na završnim smotrama zabila 169 i po tome je na 9. mjestu u povijesti. Što tek reći za Henny Reistad, MVP posljednjeg svjetskog prvenstva 2021, MVP FINAL 4 Lige prvakinja 2021. godine. Ona je jedna od četiri članice  danskog Team Esbjerga, jedne od najboljih ekipa svijeta ovoga trenutaka.

Mozak norveške igre već godinama je Stine Bredal Oftedal. Ona ima kompjutor u glavi i kaznit će svaku pa i najmanju pogrešku suparnica. Od novih igračica treba skrenuti pozornost na Kristinu Sirum Novak. Ima samo 22 godine i članica je kluba norveškog Sola HK. Debitirala je u reprezentaciji u travnju ove godine i jako je dobra zamjena za Noru Mork na desnoj strani napada. Majka joj je Norvežanka, otac Hrvat pa otuda prezime Novak.

I mogli bismo tako nabrajati i ostale norveške igračice. Ali nema potrebe. To je reprezentacija iznimne moći, sjajne obrane, još bolje tranzicije i samo u savršenoj izvedbi suparnika, mogu izgubiti susret. Bilo bi sjajno da to bude Hrvatska.

Inače, Hrvatska i Norveška do sada su odigrale devet međusobnih susreta. Sedam puta slavila je Norveška, a dvaput Hrvatska. Bilo je to dosta davno. Obje su ostvarene u Njemačkoj. Prva pobjeda upisana je 1994. na EP u Waiblingenu od 16:15, a druga 1997. godine u Saarbickenu na SP 25:22.