Doživite li začine kao materijal za izražavanje kreativnosti, s lakoćom ćete stvoriti kulinarska remek djela! No, za početak, kuhali vi ili ne, bitno je da najpopularnije začine upoznate što bolje. Kako ih koristiti? S čime se najbolje kombiniraju? Treba li ih ponekad izbjegavati? Koje su zdravstvene prednosti pojedinog začina? Tvornica zdrave hrane pripremila je kratki vodič.

Dobrodošli u svijet mirodija!

Cejlonski cimet

Cejlonski cimet je unutarnji sloj kore biljke slične lovoru Cinnnamomum verum, koja raste u Šri Lanki.  Prah cejlonskog cimeta je snažnog okusa i veoma aromatičan i jedan je od sastojaka curry-praška, koji se dodaje brojnim slanim jelima indijske kuhinje. Cimetov prah uobičajen je dodatak pecivima i kolačima, naročito voćnima. Njime možete obilato posuti knedle sa šljivama, zdjelicu mislija s jogurtom, zobene pahuljice. U indijskoj, iranskoj i arapskoj kuhinji cimet dodaju slanim jelima s piletinom, patlidžanima te u umacima za rižu i kus-kus.

U Ayurvedi cejlonski cimet je prirodni lijek za dijabetes i bolju probavu. Dobar je izvor ugljikohidrata, proteina i dijetetskih vlakana. Obiluje važnim mineralima poput mangana, kalcija, željeza, bakra, cinka. Bogat je antioksidansima i fenolima koji su nezamjenjivi borci u borbi protiv infekcija, a koristi se i u liječenju prehlade, glavobolje, mučnine i opće slabosti.

Čili

Čili je plod različitih tropskih vrsta paprike s vrlo sitnim plodovima.

Čiliji su dugi najviše 10 cm, boje žute, zelene, narančaste ili crvene. Nekoliko desetaka puta su ljući od obične ljute paprike. Upotrebljava se za pikantne umake, namaze, kao dodatak kravljem siru, za variva od paprika i graha.

Važan je sastojak meksičkog graha s mesom – chilli con carne. Sastavni je dio svih ljutih pikantnih umaka poput curryja, tabasco umaka, meksičkih salsa, a može se čak kombinirati i sa slatkim namirnicama, primjerice sa čokoladom.

Kapsaicin (poseban sastojak) papričicama daje ne samo ljutinu, nego i posebna ljekovita svojstva zbog kojih ih možemo svrstati među najzdravije namirnice svijeta. Zato čili poboljšava probavu, pomaže u mršavljenju, jača imunitet i pomaže kod dijabetesa tipa 2.

Crna sol

Crna sol koja je zapravo ružičaste boje posebna je vrsta indijske vulkanske kamene soli. Dobiva se kuhanjem sjemenki biljke harad u slanoj vodi nakon čega voda ispari, a ostaju samo kristali soli ružičaste do ljubičaste boje. Kada se samelje, sol dobije ružičasto sivu boju pa joj otuda i naziv.

Ima specifičan miris sličan mirisu kuhanih jaja pa se često dodaje u jela umjesto jaja. Baš zbog toga vole ju vegani i vegetarijanci koji ju koriste za brojne marinade, umake i variva, omlet od tofua i slično.

Bogata je željezom pa je odlična za osobe s visokim krvnim tlakom, jer ne povisuje natrij u krvi. Isto tako, ne uzrokuje nadutost i žgaravicu, može poboljšati vid i pomaže u probavi. Prema Ayurvedi, tradicionalnoj indijskoj medicini, crna sol ima razne terapeutske učinke.

Đumbir

U trgovinama se nudi kao svježi korijen, suhi korijen ili prah sušenog đumbira. Pikantnog je, ljutkastog i limunastog okusa.

Svježi korijen se guli, pa se riba ili sjecka na komadiće u pripremi jela od mrkve, bundeve i batata, a može se i kiseliti uz povrće, dok je prah đumbira sastavni dio curry praha, a dodaje se raznim jelima indijske i drugih azijskih kuhinja.

Uobičajeni je dodatak slasticama, keksima, kompotima, odličan je u čokoladi, koristi se za proizvodnju likera, a posebno se cijeni i čaj od đumbira.

Njegova ljekovita svojstva su brojna.  Koristi se protiv upala, za obloge protiv otoka, protiv grčeva, za smanjenje bola kod mišićnih i koštanih problema kao što je artritis, kao preventiva protiv prehlade i za smirivanje kašlja, jačanje imuniteta, poboljšava cirkulaciju i sprječava nastajanje ugrušaka krvi, djelotvoran je i protiv migrene i protiv gripe.

Himalajska sol

Himalajska sol najčišća je sol na Zemlji, iz nezagađenog ekosustava starog više od 250 milijuna godina.

Svojom savršenom kristalnom strukturom te sastavom od 84 minerala i elementa u istom omjeru u kojem se nalaze i u našem organizmu – pomaže tijelu i živčanom sustavu u postizanju ravnoteže te je iznimno pomlađujućeg učinka.

Osim što opskrbljuje tijelo svim bitnim mineralima i mineralima u tragovima, omogućuje prirodnu regulaciju elektrolita u tijelu i bolju apsorpciju nutrijenata i detoksikaciju.

Potiče i ubrzava ispiranje nakupljenih toksina iz organizma, a zbog svih svojih dobrobiti preporučuje se svima.

Svako jelo možete začiniti ovom posebnom vrstom soli. Također, himalajsku sol možete koristiti kao napitak, kupku te za ispiranje i inhaliranje.

Dostupna je i u krupnom obliku.

Jednostavno, radite s njom sve što ste nekada radili s ‘običnom’ soli, ali bezbrižno i na zdraviji način.

Hren

Miris hrena je prodoran, a okus oštar i ‘štipa’ za jezik. Sitno naribani korijen služi za tople i hladne umake, primjerice majonezi, dodaje se sirovim salatama, a na ploškice narezan za marinade, za ulaganje krastavaca ili drugog ukiseljenog povrća.

Raste kao samonikli, a veoma ga je lako presaditi i uzgajati u vlastitom vrtu. Najbolje je upotrebljavati svježi korijen hrena, jer mu kuhanjem slabi oštrina.

Hren je bogat mineralima i vitaminima, odlično čisti organizam i djeluje antikancerogeno kod malignih oboljenja u jetri, debelom i tankom crijevu, jednjaku i mjehuru.

Kajenski papar

Kajenski papar je neizostavan dio većine jela i umaka diljem svijeta, kao što su grah, tjestenina ili razni umaci. Za poboljšavanje okusa je dovoljna tek mala količina.

Dobiva se od fino mljevenih ljutih papričica, a svoj ljuti okus papričice duguju posebnom sastojku koji se zove kapsaicin. Za najdjelotvorniji efekt kapsaicina u kajenskom papru, preporuča se pola žličice začina po obroku.

Začinjavanje namirnica i pripremljenih jela s malo kajenskog papra može pomoći onima koji nastoje smršaviti i kontrolirati potrebu za hranom.

Osim toga, kajenski papar odličan je izvor niza vitamina i minerala, uključujući vitamin A, C, E, vitamine B kompleksa, beta karoten, kalcij i kalij.

Ovaj začin je vrlo jednostavno uvrstiti u svakodnevnu prehranu, a osim toga donosi niz prednosti za zdravlje: djeluje antiupalno zahvaljujući kapsaicinu te može potaknuti rad probavnog sustava. Redoviti unos kajenskog papra može imati i blagotvoran učinak na prevenciju dijabetesa tipa 2.

Ako već niste, kajenski papar obavezno uvrstite u vašu paletu začina.

Organizam će vam biti zahvalan!

Kardamom

Kardamom spada u porodicu đumbira, a danas je najprisutniji u indijskoj kuhinji.

U Indiji ga stavljaju u čaj s mlijekom i u vruću čokoladu, a miješaju ga i s curryjem. No vrlo se brzo proširio po cijelom svijetu: Šveđani ga stavljaju u puding od jabuka, a Norvežani u hamburger i kobasice!

Ovaj papreni začin s okusom limuna predmet je istraživanja, koja pokazuju da je kardamom vrijedan dodatak svakodnevnoj prehrani.

Smatra se diuretikom, što ga čini koristim kod tegoba s mokraćovodom te pomaže u čišćenju bubrega od kalcija i mokraćne kiseline. Također pomaže kod mršavljenja, snižavanja krvnog tlaka i uklanjanja toksina iz tijela.

Kao i njegovi srodnici kurkuma i đumbir, ima protuupalna svojstva i ublažava bol i otekline, osobito u ustima i grlu.

Kardamom u sebi sadrži vitamin C, vitamin B6, tiamin, riboflavin, niacin, a od minerala možemo posebno navesti kalcij, magnezij, fosfor, željezo, cink, bakar i mangan. Stari Egipćani su žvakali sjemenke kardamoma, te tako čistili svoje zube. Pun je esencijalnih ulja s antioksidacijskim svojstvima.

Odlično se sljubljuje i s voćem (npr. s kuhanim kruškama ili pečenim jabukama), a ako prah dodate voćnoj salati, bit ćete oduševljeni bogatim okusom. Njime možete začiniti basmati rižu, bulgur ili proso, a svakako ga ponekad ispijte i u obliku čaja.

Kurkuma

Tradicionalni indijski začin kurkuma, dobiven mljevenjem kuhanog pa posušenog korijena okusom gorkastim i svježim, lagano peckavim, podsjeća na đumbir. Koristi se kao sastavni dio začinske mješavine curry.

Samostalno se dodaje se brojnim jelima: umacima, jelima s rižom kuhanom povrću, pilećoj pašteti, varivima, prosu, krumpiru.

Osim u kulinarstvu, ovaj će začin ludo žute boje poslužiti i u kozmetici i u zdravstvu. Evo i kako:

Origano

Origano raste samonikli ili uzgojen u vrtovima, jakog je i specifičnog papreno-drvenastog mirisa i okusa, a podsjeća na mažuran i majčinu dušicu.

Koristi se suh ili svjež za sva jela sa rajčicom, a obavezan je začin pizze.

U talijanskoj kuhinji dodaje se i tjestenini i povrću s grila. Uobičajen je začin i u grčkoj kuhinji gdje se dodaje grčkoj salati s maslinama i fetom, musakama te pečenoj ribi.

U Meksiku je origano obavezan začin u jelima s grahom, u salsama, za buritto i taco. S crvenom paprikom, kuminom i čilijem origano čini začinsku mješavinu Tex-Mex za chilli con carne.

Tonka

Tonka je začin koji tek trebate otkriti!

Jedan od rijetkih i vrlo cijenjenih začina današnjeg kuharstva su sjemenke tonke. Tonka se obično riba kao muškatni oraščić. Vrlo se često koristi kao zamjena za vaniliju u slatkim jelima, desertima i aromatiziranju napitaka, a dodaje se i sladoledu upravo zbog specifičnog slatkog mirisa.

Također, aroma tonke vrlo je popularna u proizvodnji parfema i poboljšanju okusa duhana.

Ovaj tropski začin, plod južnoameričkog drva, ima posebnu aromu.

Specifična mješavina voćnih i pikantnih mirisa tonke stvara dojam kao da istovremeno osjećate vaniliju, klinčić, cimet, badem i šafran.

Nevjerojatno je koliko se različitih mirisa može spojiti u jednom malom zrnu!

Jedno je sigurno – aroma tonke promijenit će vaše jelo i poklonit će mu oplemenjen i bogat miris koji ćete dugo pamtiti.

Zvjezdasti anis

Zvjezdasti anis potječe iz Kine, a posebno se ističe prekrasnim zvjezdastim oblikom. Ima miris sličan komoraču i sjemenkama anisa, ali je više opor i ostavlja osvježavajući i ugodan okus u ustima. Može se koristiti cijela zvijezda, komadići ili prah. Koristi se u jelima istočnjačkih kuhinja.

Čaj od anisa prvenstveno se propisuje za probavne probleme poput tromosti crijeva, povraćanja, nadutosti i mučnine. Poznato je i njegovo ljekovito djelovanje kod astme, bronhitisa, kašlja različitog porijekla i oboljenja pluća.