Alen Guć i Ivica Grbeša, voditelji i treneri Škole nogometa HNK Jadran Kaštel Sućurac gostovali su u posljednjem splitskom podcastu ‘PodKaST’ kod urednika Vangela Likuševskog. U zanimljivom razgovoru, Guć i Grbeša otkrili su mnogo toga o sebi. Govorili su s kojim se sve izazovima susreću nogometni treneri, a osvrnuli su se i na uspjehe koje su ostvarivali sa svojom djecom, mladim nogometašima.

Također, detaljno su voditelju otkrili kako je išao njihov sportski put od nogometaša do trenera. Kazali su da su svoje znanje, iskustvo, ali i ljubav prema sportu maksimalno posvetili djeci.

– Svoj rad smo posvetili djeci, već osam godina smo u školi nogometa. Kada smo došli u klub nije nas dočekala bajna situacija. Imali smo 50-ak djece koja su trenirala, no danas s nama trenira oko 230 polaznika. Ponosni smo što smo napravili dobru promociju i što se sve više djece priključuje našem klubu. Opet, s druge strane, drago nam je što su ta djeca odabrala sport kao svoju zanimaciju, to će i u budućnosti puno značiti i iz svega ovoga će izaći bolji i kvalitetniji ljudi, a neki od njih nogomet će postati kruh i primarni posao – rekao je Alen Guć, a s njim se složio i kolega Ivica Grbeša.

Kad je najbolje vrijeme da se dijete počne baviti nogometom? Je li bolje da se mališani prije nogometa bave neki drugim sportom?

– Postoje bazični sportovi koji su jako dobri. Primjerice, neki naši polaznici su se prije nogometa bavili judom. Nema vam tu nekih zacrtanih pravila, neki od njih školu nogometa upišu u šestoj, dok se neki za ovaj sport odluče u devetoj godini života – odgovorio je Alen. 

U nastavku je trener Grbeša otkrio kada je započeo njegov nogometni, odnosno trenerski put.

– Završio sam na NS (nogometnoj selekciji) Dalmacije i igrali smo utakmicu protiv Hajduka. Nakon te utakmice, pozvan sam ljetne pripreme. Tu je sve počelo – kazao je Ivica.

Uspješni i već sada trofejni treneri prošli su sve kategorije omladinske škole Hajduka, a neko vrijeme su igrali i u kliškom Uskoku.

– Od tada smo prijatelji. Prošli smo sve kategorije OŠ Hajduka, poslije smo završili u seniorima, a igrali smo i u Uskoka – u glas su ponosno otkrili dugogodišnji prijatelji i kolege.

Kada radite s djecom, možete li im odmah odrediti pozicije na kojima bi se oni mogli najbolje snaći?

– Teško je to odrediti kod jako male djece. Naravno, mi po njegovoj fizionomiji ili nekim karakteristikama možemo ocijeniti na kojoj bi poziciji dijete moglo dati najviše.

Međutim, puno je tu faktora i mališani se s godinama mijenjaju. Dolazi do promjene u igračkim, odnosno pozicijskim karakteristikama – pojasnili su treneri nogometnog kluba iz Kaštel Sućurca.

Malo su se osvrnuli i na današnje, ali i prijašnje generacije djece. Kroz svoje bogato iskustvo, ali i neupitno nogometno i pedagoško znanje, otkrili su da su se nekadašnja, naspram današnje djeca mnogo promijenila te da je sraz generacije očit na prvi pogled. Gledateljima su pojasnili razliku između nogometnog kluba i škole nogometa.

– Moramo razlikovati škole nogometa i klubove. Imate jako puno škola nogometa, djeluju gotovo u svakom kvartu. Djeca koja prerastu te škole, dolaze na veliki nogomet. Smatram da je to ispravno i poželjno za svako dijete. Znači, bitno je da se prvo bavi malim, pa tek onda velikim nogometom – veli Alen Guć.

Kako ste se odlučili za trenerski poziv?

Ivica kaže da ga je netom nakon završetka igračke karijere legendarni nogometaš Dejan Računica pozvao u Uskoka iz Klisa. Tu je neko vrijeme radio kao pomoćni trener.

– Nakon igračke karijere dobio sam poziv od Dejana Računice i bio sam pomoćnik u Uskoka. Ubrzo nakon toga sam stigao u Školu nogometa u Jadrana iz Kaštel Sućurca. To vam je jedna velika strast i ljubav, samo vam to mogu reći. To je najbolji odgovor na ovo pitanje – iskren je Grbeša.

No, Guć prepričava neku malo drugačiju priču. Priznaje da je od samih trenerskih početaka u Jadranu iz Sućurca. Iako u početku nije bilo lako, sada kaže da je izvrsna situacija u klubu i mlađim selekcijama

– Nije nas dočekala dobra situacija, praktički sam tu od početka. Malo po malo, počeli su novi mladi igrači (djeca) dolaziti i sada imamo respektabilan broj nogometnih polaznika. Kod nas radi osam trenera i svi su odlični stručnjaci i maksimalno su posvećeni svoje poslu – ponosno otkriva.

U svakoj priči, pa i sportskoj novac igra veliku ulogu. Treneri kažu da se u tom segmentu nogomet uvelike promijenio.

– Puno se više gleda na novce, nego na samu igru. Biznis je u nogometnoj igri uzeo puno maha i brojni mladi igrači se vrlo brzo i bez puno razmišljanja odlaze u inozemne klubove i potpisuju vrijedne ugovore. Nekad to nije bilo tako, bila su drugačija pravila, pogotovo u bivšoj državi. Tako da, puno je promjena u nogometu, ali to valjda tako mora biti – smatra Alen.

Njegov kolega Ivica Grbeša na posljednjem Dalmatinko kupu ostvario je fenomenalan rezultat. Sa svojim izabranicima osvojio je visoko četvrto mjesto, a u samoj završnici igrali su protiv klubova iz samog europskog, odnosno hrvatskog vrha.

– Na Dalmatinko kupu sudjeluje 170 momčadi, to je jedan veliki međunarodni turnir. Vrlo je zahtjevan i konkurencija je vrlo jaka. Moji polaznici su osvojili fenomenalno

četvrto mjesto. Djeci skidam kapu i klanjam im se do poda, bili su izvrsni – ponosno će trofejni trener Grbeša, a riječi hvale imao je i Guć.

– Djecu i njihove roditelje moram pohvaliti. Nikakav konflikt nismo imali s tom generacijom, oni su 2009. godište. Prava klapa i neki od njih već su sada na meti velikih klubova. Vrijedi napomenuti da su svi oni veliki motivatori, guraju jedan drugoga, grizu do kraja. Uz to, druže se izvan terena i veliki su prijatelji – pun je hvale na račun talentiranih dječaka ponosni Alen Guć.

Spomenimo i da su tijekom razgovora došli do nekih novih ideja i zaključaka kako bi njihov klub bio još bolji i kvalitetniji, a spomenuli su i neke infrastrukturne projekte koji su usko vezani uz njihov matični HNK Jadran. Osim toga, otkrili su da im trenerski posao nije jedina zanimacija u životu. Ipak, priznaju da im je najbliže srcu i najdraže trenirati djecu i mlade nogometaše.